Ulcinj

| Crna Gora, Kulturno istorijski, Primorje | 4. 11. 2014.

Ulcinj je jedan od najstarijih gradova na jadranskog obali koji već dvadeset pet vjekova prkosno odolijeva zubu vremenu. Čudesno izdignut na hridinama iznad otvorenog mora, okrenut Otrantu neodoljivo osvaja sva vaša čula. Kroz vijekovima nataložene različitosti kultura i civilizacija stopljenih u jednu cjelinu. Nešto nalik na mali raj na zemlji, vanvremenski isklesan u vijekovima krvavih borbi, prkosa, ponosa i ljubavi svih onih koji su ovo mjesto posjetili bar jednom u životu.
Gradski zivot i turizam Ulcinja

Dovoljno je stici u Ulcinj i vec pomisliti kako je samo jedan pogled na ovaj drevni grad dovoljna rekreacija za jedan citav vreli ljetnji dan. Medjutim, kada se upustite u razgledanje grada i okoline shvatite da je u Ulcinju potrebno provesti jos nekoliko dana da bi ga potpuno upoznali ili uzivali u njegovom Starom gradu, njegovim plazama, etno kafanama, ducanima ili pijacama. Ukoliko se za Ulcinj opredijelite iskljucivo turisticki, tesko, da cete, tako lako odoljeti duhu Orijenta a da se na nekoliko sati ne udaljite sa Vase omiljene plaze, iz hotela u kojem ste odsjeli ili sa terase privatnog apartmana odakle gledate na grad… Mozda bas u trenutku kada vodite neki lijepi razgovor sa voljenom osobom, ili ispijate predivnu tursku kafu, koju vjeste domacice pripremaju u bakarnim ibricima i sipaju u veoma male solje, Vas pogled odluta i odlucite da se rekreirate setnjom kroz Stari ulcinjski grad ili kroz obliznje staro ulcinjsko jezgro.

Kako vecina turista, uobicajeno, odmor provodi na plazama u suncanju i kupanju, takve aktivnosti u Ulcinju nijesu samo preporuka vec i neodoljivi poziv. Ulcinjske plaze prosto Vas mame.. sitan i ljekovit pijesak koji se prijatno lijepi uz mokro tijelo, toplo more, suncobrani od pruca ili trske, prijatan povjetarac koji rashladjuje ljetnju zegu i obavezan sareni ljetnji koktel koji polako ispijate, dok razgledate okolinu ispod tamnih suncanih naocara, stvara sliku koja neodovljivo podsjeca na plaze Havaja, Kariba, Maldiva, Jamajke…

Bilo da dan provodite na gradski uredjenim kupalistima, na nudistickim plazama, u naturistickom komleksu Ada Bojana, Valdanosu Valdanos je mjesto pozitivne, čiste energije, nenadmašan izvor aktivnosti; božanski prostor gdje udišemo čist vazduh, slušamo vjetar, divimo se ljepotama prirode, šetamo, plivamo, ronimo, vozimo bicikl ili brodićem obilazimo Stari Ulcinj i uvale u neposrednoj blizini, lovimo ribu, učimo se kako je lijepo biti prijatelj sa prirodom. To je uvala mira, ljepote i ljubavi sa plažom dugom 376 metara, koja je proglašena Spomenikom prirode.
Maslinada u Valdanosu je najveći živi spomenik maslinarstva u Crnoj Gori izvanredne ekonomske i ekološke vrijednosti. Ima oko 18 hiljada stabala maslina, prosječne starosti oko 800 godina, a Zakonom o maslinarstvu Crne Gore je stavljena pod posebnu zaštitu države. Mnogo stabala starije je od dvije hiljade godina.
Uvala Valdanos je lako dostupna. Do nje se stiže magistralnim putem iz Ulcinja. Očekuje se da će uskoro početi rekonstrukcija kaldrme, koja prolazi kroz “srce” uvale i ulcinjske Maslinade. Na taj način turistima bi bilo olakšano kretanje tim predivnim prostorom

Izvanrednodno iskustvo je obilazak poluostrva Mendre i 11 prirodnih izvora u Maslinadi.

Lijep ugođaj je svakako i posjeta Svjetioniku, a nezaboravan osmatranje morske pučine i čitavog područja sa brda Mavrijan. Sa njegovog vrha, kada je lijepo vrijeme i dobra vidljivost, pruža se pogled od Otrantskih vrata do Palagruže!

U Valdanosu

postoje endemične livade morske cvjetnice “Posidonia oceanica”. Ta biljka, poznata i kao morska trava, voga ili lažina, je endemska mediteranska vrsta, što znači da živi samo u Sredozemnom moru i nigdje drugdje! Livade posidonije područja su najveće biološke raznolikosti Sredozemnog mora.

u brojnim skrovitim rtovima, stijenama, hridima…u Ulcinju cete se rekreirati na najbolji moguci nacin.

Kada se nakon nekoliko dana koje provodite u vec ustaljenom ritmu: odmor na plazi, vecera u restoranu, setnja po gradu- po malo zasitite, otisnite se nekom drvenom barkom, pedalinom ili sandolinom, do neke nove plaze, do ostrva odnosno grebena, koje nosi naziv Stari Ulcinj npr., i uz pomoc ronilacke opreme pokusajte upoznati podvodvni svijet Ulcinja i njegove okoline. Postojalo je vjerovanje da se na stijeni tog grebena, nalaze ostaci Starog Ulcinja ili „Dolcingo Vecchio“. Medjutim, kasnijim arheoloskim nalazima utvrdjeno je da se na pomenutoj stijeni u anticko doba, nalazila mala signalna stanica (specula), a da je u srednjem vijeku tu postojala tvrdjava koja je sluzila kao osmatracnica. Mozda su ovi podaci dovoljni da posjetite ovaj mali greben, i nakratko budete istrazivac. Probajte, zasto da ne, ostrvo Stari Ulcinj, Vas vjerno ceka!

Medjutim, ukoliko ste vjest ronilac, ulcinjske plaze i uvale su kao stvorena mjesta za Vas. Iskoristite mogucnost iznajmljivanja barke ili broda i uz pomoc oblasnih ribara ili profesionalnih ronilaca krenite do tek 5 km., udaljene uvale Valdanos. Tamo mozete provesti citav dan posmatrajuci morsko dno, istrazivajuci podvodni svijet ili trazeci ostatke brodskih olupina ili potonulih tereta. Uz to ne morate previse brinuti za detalje, jer nekoliko ulcinjskih ronilackih klubova nudi mogucnost kako iznajmljivanja kompletne profesionalne opreme, tako i obuku za one koji zele postati ronioci.

Ukoliko su nakon ronjenja u ulcinjskom akvatoriju, Vase zelje za avanturama i rekreacijom jos jace, onda je najbolje da se raspitae o mogucnostima sportskog ili podvodnog ribolova ili da se prosto, u potrazi za novim dogodovstinama udaljite iz centra grada na jedan ili vise dana.

Najljepsa i najatraktivnija destinacija je Ada Bojana. Upuceni kazu, da cete na Adi naci mir, povratiti energiju i volju, izbaciti negativne misli, upoznati se i sjediniti s nedirnutom prirodom, uzivati degustirajuci tek ulovljene plodove mora, zavoljeti ponovo svijet oko sebe ili jednostavno na Adi cete ponovo nauciti zivjeti. Ukoliko zivot ne dozivljavate kao strogo pravilo ponasanja ili nekakvu stigmu, onda je Ada pravo rjesenje. Posebno ce Vas oduseviti nudisticka plaza kao i svakodnevni susreti sa ljudima istih ili slicnih shvatanja i pogleda na svijet.

Ljubitelji jahanja mogu na Adi Bojani, nudisticnom ostrvu koje zovu raj na zemlji, iznajmiti jahace konje i u setnji pored mora na zalasku sunca dozivjeti nezaboravne trenutke. Na Adi mozete i jedriti, savladavati velike talase hitrinom i brzinom, plivati nesmetano bez opasnosti da ste otisli preduboko, ili jednostavno se valjati u morskom mulju koji stvaraju morski talasi i pijesak nalik brasnu. Takodje, na Adi je moguca i voznja paraglajderima, zmajevima, a posebno windsurfing…

Na Adi Bojanihttps://www.youtube.com/watch?v=BJMsBUmlMa4
se nalazi skola windsurfa koja posjeduje najnoviju, vrhunsku opremu. Potencijali Ade Bojane zadovoljavaju i amatere i stroge kriterijume profesionalaca. Pocetnicima pogoduje ravna linija vode jezerceta na kome se uce prvi koraci u ovom sportu. Vec sedmodnevna obuka kod profesionalnih ucitelja omogucava uzivanje na talasima, a poslije mjesec dana obuke dostupni su vam vjetrovi na otvorenom moru. Povoljni vjetrovi koji duvaju sa mora na plazama Ade, prave odlicne talase, koji omogucavaju windsurf havajskog kvaliteta.

Ukoliko se volite rekreirati na manje dinamican nacin, pravi predlog je voznja sopstvenim automobiliom ili rent – a car vozilom do Saskog jezera. Iznajmljujuci drvenu barku ili cun, mozete se otisnuti kroz gusti sevar, trsku ili vrbova stabla duz jezera, cija povrsina zahvata 364 ha. Iako je birdwatching, disciplina u povoju u Crnoj Gori, dvogledom mozete promatrati 260 vrsta ptica. Takodje, ptice mozete ovjekovjeciti i foto –aparatom ili video kamerom.

Na rijeci Bojani koja je u blizini, mozete se oprobati i kao lovac ili ribolovac, zimi loveci sumske sljuke a ljeti ribu licu. Ljubazni domacini uvijek ce Vas rado sa sobom odvesti camcem u lov i uputiti u male tajne.Ukoliko ste lovac, podvodni ribolovac, pecaros, i sl., na rijeci Bojani, i na Porto Mileni mogu se vidjeti brojne kalimere. Kalimere su atraktivne drvene kucice sa napravama za specifican nacin lova ribe koji se efikasno zadrzao i danas na ovom podrucju.. Ako nijeste ribolovac, a volite ribu, onda na uscu Bojane imate sirok izbor ribljih restorana na vodi, u kojima mozete da probate raznovrsne morske specijalitete, ribe, rakove, skoljke …

Ukoliko zelite rekreaciju na moru, najbolji izbor je ekskurzija turistickim taksi brodom iz Ulcinja do nekog susjednog grada: Bara, Petrovca, Budve, Kotora, Herceg Novog…

Ulcinj je najinteresantniji grad na istočnoj obali Jadrana, mjesto u kojem se plodonosno prožimaju tri velike religije, Mediteran i Evropa, Orijent i Zapad. U monumentalnom Starom gradu, arhitektonskoj aglomeraciji osnovanoj u petom vijeku prije nove ere, još uvijek se mogu vidjeti i opipati tragovi i bogata ostavština devet velikih civilizacija koje su prošle Ulcinjem.  25 vijekova na jednom mjestu, to je istinski izazov za svaki istraživački duh.

Na Jadranu je uvijek gusario ko je mogao. Gusarenje na ivici piraterije je običaj, ono što se radi na moru, usanza del mare. Gusarenje se uz redovnu trgovinu, smatralo za izdašno vrelo dohodaka i bogaćenja, pa se posvuda prakticiralo kao kakva norma. Pomorska trgovina donosi izvjestan prosperitet, dok samo privilegovana i krijumčarska može donijeti veliku akumulaciju i blagostanje.

U Evropi je do 17. v. gusarstvo poziv kao i svaki drugi; tim pozivom se manje-više mogao baviti svaki čovjek utoliko prije što mu on nije narušavao ugled. Čak su i mornarice velikih zemalja ponekad pribjegavale gusarenju. Za otimanje tuđega svako je bio ovlašćen.

Pravi zamah dobija 1417. g. osmanskim osvajanjem Valone. Gusari su bili privučeni izobiljem prometa na Jadranu: žito, ulje iz Apulije i Romanje, meso, dalmatinski sirevi, da ne govorimo o brodovima koji obezbjeđuju dalek i prebogat izvoz i uvoz Venecije. A ona nikada nije imala osobitih skrupula da se obogati na krijumčarenoj robi.

Nakon bitke kod Lepanta kapudan-paša Imperije je postao Uludž Alija (Kilič Ali), najveći pomorski kapetan Alžira i Osmanske imperije poslije Hajredin-paše Barbarose. On je znao kvalitet ulcinjskih pomoraca, pa im je nakon osmanskog osvajanja Ulcinja 1571. godine pomogao da se organizuju, nabave potrebne brodove i započnu gusarenje, te ih pojačao sa nekoliko stotina svojih prekaljenih boraca. Svjesni svojih mogućnosti Ulcinjani su u početku imali laku flotu s kojom se moglo operisati na Jadranu i istovremeno izbjegavati borbu sa teško naoružanim brodovima većih država.

Ti smjeli gusari su iz ulcinjske luke isplovljavali pod berberskom zastavom, pa su ih susjedi, dugo smatrali Berberima. Nema ni jedne luke ili obale katoličkih država koje ne vrebaju berberski gusari. U Italiji se nekome ko polazi na more krajem 16. v. govorilo: “Neka te Gospod čuva od tripolitanskih galija”.

Porti je to odgovaralo. Jer, gusari se nijesu plaćali iz državnog budžeta već su se sami održavali od pljačke blaga i prodaje robova. Njihova hrabrost je velika i mnogo puta je sultanu donosila zapanjujuće pobjede.

Iako su mletačke galije bile jače kao brodovi, snadbjevene dobrim topovima, gusari su bez teškoća mogli doploviti na domak Venecije jer su se držali italijanske obale koja nije imala mnogo pogodnih pristaništa da primi mletačke galije. No, ni na istočnoj obali Jadrana nije bilo lako ploviti: u Veneciji su u jesen 1580. g. računali da je u ruke Berbera samo za mjesec dana oko Kotora palo 25 lađa!

Jedan mletački agent 1580. godine ističe da čitavo Kraljevstvo uznemiravaju razbojnici, a da su zaprečioci drumova gospodari Apulije i posebno Kalabrije. Ko je htio da izbjegne te opasne puteve morao je da rizikuje da padne u šake gusarima koji su tada harali do rimskih obala na Jadranu. To čine i Francuzi, a posebno malteški vitezovi.

Jedan mletački izvještaj iz 1583. g. ukazuje na pogoršanje stanja na Jadranu: “Odskora, posebno otkako su obale Apulije opremljene osmatračnicama i dobrom artiljerijom koja štiti obalu, a jedno vrijeme i brodove koji su uspjeli da pobjegnu pod zaštitu njihovih topova, gusari su svoje napade pomjerili ka sjeveru i uspjeli da preplave zaliv. Tu čine kratke i učestale prepade koji im omogućavaju da zavaraju nadgledanje galija”.

U trgovinu do Drača, Valone i Apulije, kao i u Aleksandriju, Mlečani su išli pod oružjem i sa vojnicima na palubi. Sigurnost na moru Dubrovčani su kupovali redovnim slanjem darova kapudan-pašama i albanskim reisovima. Ali, ni to nije bila čvrsta garancija. Zato se u ugovorima Dubrovčana često naglašava element rizika, a ponekad se pominje i šteta koja bi u Albaniji mogla nastupiti od Ulcinjana ili od Berbera iz Ulcinja.

Dubrovčani, inače, nikada nijesu imali jaku ratnu mornaricu kojom bi osigurali plovidbu svojih trgovačkih brodova, ali su kod njih zato postojali posebni zakonski propisi koji su određivali da trgovački brodovi moraju ploviti zajedno u tzv. konzervi, zbog bolje zajedničke upotrebe brodske artiljerije u slučaju gusarskog napada. Zbog krajnje nesigurnosti plovidbe na južnom Jadranu, posebno poslije pojave gusara koje su organizovali malteški vitezovi, Mlečani su se 1588. g. odlučili da ulože velika sredstva za izgradnju splitske skele.

Gusarstvo podstiče i trgovina; nema trgovačkih lađa, nema gusara. A od kraja 16. v. Venecija i Dubrovnik se povlače na jadranske rute. Venecija je protiv gusara morala da vodi razuđeni rat, uvijek iznova, ali i da ih koristi. U jednoj mletačkoj studiji se navodi da štete od gusarenja dostižu 36 odsto vrijednosti tereta koji se prevozi. Poslije 1600. g. alžirsko gusarenje, tehnički potpuno obnovljeno, izliva se na Atlantski okean. Ulcinjanima ostaje Jadran i dio Mediterana.

Mletački providur Molin piše 1602. g. da se „uistinu može reći da su gusari iz Ulcinja postali nepodnošljivi“. Godinu kasnije nalazimo ih na sjeveru Jadrana gdje pljačkaju Brionsko otočje. Zapovjednik Jadrana Bernardo Venijer je 1605. g. dobio zadatak da s četiri galije otplovi u albanske vode i onemogući neke berberske lađe „jer mnogo ometaju brodarenje po moru“.

„Ulcinjani ometaju pomorstvo nepodnošljivom smionošću“, pišu mletački providuri tokom Kandijskog rata. Ulcinjani su najviše straha zadavali italijanskim primorskim gradovima; nazivali su se i bič Apulije i Sicilije. Tamo su pljačkali bogate vile, vlasnike zarobljavali i kao robove prodavali Turcima. Dolazili su do velikog plijena robe i robova, a kasnije su tražili visoku otkupninu.

Naročitu aktivnost ulcinjski gusari su razvili 1665. i 1666. g. kada je protiv njihovih flotila mobilizirana cijela obala od Boke do Kvarnera.

Gusari su se obogatili svojim akcijama, pa je praktično svo bogatstvo bilo u njihovim rukama. Sandžak-beg im čak šalje novac da podmire troškove na gusarskim akcijama. Oni su u svojoj luci, u Ulcinju, dijelili zaplijenjenu čoju služeći se veslom kao mjerom za dužinu.

Tokom gotovo čitavog mletačkog gospodstva redaju se sukobi, pravi mali ratovi između Ulcinjana i Peraštana, što ih izazivaju čas jedni, čas drugi. Čak se i na Porti raspravljalo o tim sukobima. Peraštani nijesu željeli da im ulcinjski pomorci i trgovci preuzmu monopol na albanskom izvoznom tržištu koji im je od 1540. g. donosio veliku dobit. Oslobođeni svakog poreza Peraštani, ti rođeni pomorci, su imali obavezu da se bore protiv ulcinjskih gusara i da obezbjeđuju policijski nadzor Bokokotorskog zaliva. Mletačka vlast je podupirala hajdučke akcije (uskoke), naoružavala ih i opskrbljivala potrebnom logistikom, a većinu njihovih prijestupa kažnjavala blago.

Gubitkom Herceg-Novog, 1687. godine, vojno-strateški značaj Ulcinja i susjednog Bara za Osmansku imperiju postaje sve veći. Regionalna i centralna vlast preduzimaju niz mjera kojima će ojačati položaj ovih gradova i učiniti efikasnijim njihovu ulogu. Tim prije što Mlečani svim sredstvima nastoje dograbiti ta „gusarska skloništa“.

Činjenica je da su gubici koje su prouzrokovali ulcinjski gusari, imali nesumnjivo veliku ulogu u postepenom slabljenju njene moći, pa nakon Kandijskog, i posebno Morejskog rata, Venecija odlučno zahtjeva od Porte da spriječi gusarenje Ulcinjana.

I Osmanlije od kraja 17. v., zbog stalnih gubitaka u srednjoj Evropi, napuštaju osvajačku politiku. Ratovi su postali skupi i to je dovodilo do povećanja poreza, neplaćenih isporuka, bankrota i recesije. Imperija je naučila nešto od Venecije: za nju je vještina mira predstavljala golu egzistenciju, dok su napori rata otrov koji donosi uništenje. Stoga je u decembru 1706. g., Visoka Porta naredila kadijama u Ulcinju, Draču i Valoni da ne dozvole komandantima tvrđava da podržavaju gusare Alžira, Tunisa i Tripolija. „Ako to ne učine, oni se trebaju ne samo smjeniti sa funkcije, već i oštro kazniti“, navodi se u dekretu sultana Ahmeda III.

Do početka Drugog morejskog rata opšta nesigurnost vlada na Jadranskom moru. Venecija je 1710. g. ponovo energično intervenisala u Istanbulu zbog ulcinjskog gusarstva, ali je Porta odgovorila bailu da se ulcinjske lađe nikako ne mogu spaliti, jer su to, ipak, njene pogranične oružane snage.

„Oni terorišu po Jadranu“, piše 1718. g. francuski konzul u Draču Žoze Isnar i ističe da ulcinjski gusari ne poštuju ni sultana ni bilo koju drugu vlast na svijetu! Njihove akcije su takvih razmjera da su uticale ne samo na promet u Jadranskom moru, nego i na Mediteranu, navodili su diplomatski predstavnici Francuske.

No, nakon Požarevačkog ugovora Osmanlije nijesu više smatrale Mlečane silom ili opasnošću. Naprotiv, imali su potrebu za njima i bili posvećeni poštovanju potpisanog mirovnog ugovora u kojem se navodilo da se zabranjuje piraterija Alžircima, Tunižanima, Tripolitancima i Ulcinjanima, kao i gradnja brodova za vršenje gusarstva.

Porta je stoga bila neumoljiva: krajem 1719. g. sultan Ahmed III je naredio skadarskom paši da spali neke ulcinjske gusarice koje su na dračkom pristaništu spriječavale slobodu trgovačkog prometa francuskim, engleskim, njemačkim, mletačkim, holandskim i dubrovačkim brodovima.

Tridesetih godina 18. v. izdato je niz fermana koji polaze od osmansko-mletačkog ugovora iz 1718. g. kojim se predviđa oduzimanje brodova Ulcinjanima, naknada za pričinjenu štetu, kažnjavanje i slično. Ali, nije uopšte bilo lako odvratiti od starog načina ponašanja i djelovanja ulcinjske age. Tokom čitavog tog vijeka zabilježene su sporadične zajedničke akcije gusara, tada već pirata iz Ulcinja i Tripolija, ali i oštrije mjere centralnih vlasti.

Zadnju veliku akciju u međunarodnim okvirima ulcinjski pirati, pod komandom reisa Uručija, izveli su 1798. g. Zarobili su jedan francuski brod na kojem su bili ugledne ličnosti: brigadni general Poatve i pukovnik artiljerije Šarbonel. Predali su ih, uz nagradu, Ali-paši Tepeleni, koji ih je zatim oslobodio.

Od početka 1808. g. afrički gusari ponovo postaju aktivni na Jadranu i plijene više brodova pod austrijskom zastavom i njihove terete, dok slične akcije preduzimaju i Francuzi. Napoleon je želio ojačati svoj položaj na Jadranu, čemu su se protivile Rusija, Engleska i Austrija. Ponovo se snažno razvija gusarstvo, podstaknuto upravo od tih zemalja, što dovodi do opšte nesigurnosti svake trgovine na Jadranu. Tek će vojni poraz Napoleonove Francuske, Bečki kongres 1815. godine i odlazak Engleza sa Visa u julu te godine označiti kraj gusarenja na ovom moru.

Najraniji tragovi nas vode do praistorijskog vremena kad je Ulcinj pripadao Ilirima, narodu indoevropskog porijekla. Ulcinjski stari grad su osnovali još u V vijeku p.n.e. Kolhiđani zbog čega je prvobitno i dobio ime Kolihinium. U II vijeku (163 god p.n.e) osvajaju ga Rimljani od ilirskog plemena Olcinijatas i tadašnji drevni grad Colchinijum postaje Olcinijum.

Za vrijeme rimske vladavine Olcinijum dobija poseban status, kao grad sa naročitim privilegijama (opida civijum romanoruma) a kasnije i kao grad sa samostalnim statusom ( Municipija). Zbog svog izuzetnog geografskog položaja, reljefa i blage klime oduvijek je bio meta velikih osvajača. Ulcinj je grad čije su zidine često rušene u ratovima ali isto tako i obnavljane od strane svih onih koji su zbog izuzetne ljepote ovog drevnog grada pronalazili svoj mir izgrađujući sebi utvrđenja i recidencije. Vizantijski car Justilijan ga je obnovio i napravio utvrđenja a nakon njega Nemanjići, Balšići, Mlečani i Turci. Godine 1183 grad je zauzeo srpski župan Stefan Nemanja i u to vrijeme Ulcinj je postao jedan od najznačajnijih primorskih gradova.

Negdje u to vrijeme izgrađena je i čuvena kula Balšića a interesantan podatak je da je baš u njoj boravio čuveni reformator Talmuda (Sabataj Cevi) koji je 1676. godine, nakon što je prešao u islam tu i umro poznat kao Muhamed Efendija. Iako nikad nije bio prava prijestonica Ulcinj je bio omiljena destinacija koju su vladari Zete koristili za svoje rezidencije.
Kula Balšića     Autentičnost Starog grada

Sin zetskog kralja Vukana, Nemanjin unuk Đorđije boravi u Ulcinju 1252 godine.

1281 godine utočište u ovom drevnom gradu našla je i sestra kraljice Jelene, Marija, porijeklom francuskinja, udovica Anselma de Chaurs. Njen grob se do 1571 godine nalazio pred oltarom Bogorodičine ili Markove crkve. Nakon nje i Jelena, udovica kralja Uroša I koja je zajedno sa sestrom Marijom podigla franjevački manstir 1278 godine. Ulcinj je ugostio još jednu vladarku Jelenu, udovicu cara Dušana koja je gospodarila ovim nadaleko poznatim, mirnim utočištem bivših vladara i vladarki. U njemu je kao u svojoj prijestonici sahranjen Đurađ Stracimirović Balšić.

Za vrijeme Nemanjića i Balšića u Ulcinju je postojala i kovnica novca.

Jedan od bezuspješnih opsada Ulcinjskog Starog grada pripisuje se Mongolima. Pošto su se okanili Ulcinja Mongoli su opustošili susjedni episkopski grad Svač i pobili sve njegove stanovnike. Istorijski izvori govore da je Svač obnovila kraljica Jelena u XIII vijeku a po legendi koju su napisali Đustinijani (1533) i Bici (1610) Svač je imao toliko crkava koliko u godini ima dana, čak i danas se mogu pronaći temelji njih desetak sačuvanih. Mlečani su stavili Ulcinj pod svoju zaštitu 1423 god i ostao je pod njihovom vlašću sve do 1571 godine kad je napadnut i opustošen pao u ruke Turcima.

Poslije bitke Lapanta u Sredozemnom moru iste godine Ulcinjski Stari grad ugostio je kao zarobljenika i čuvenog španskog pisca Migela de Servantesa koji je nakon toga napisao svjetski poznat roman „Don Kihot“. Pošto se grad u to vrijeme zvao Cita di Dolcinio, Servantes je za svog junaka „Don Kihota“ namijenio ljubavnicu Dulcineu koja je nosila ime grada u kome je bio zarobljen 5 godina. I dan danas u Ulcinju postoji trg na kome su se nekad okupljali robovi i trgovali a zove se Trg robova ili Servantesov trg.

Poslije Venecije i Dubrovnika Ulcinj je bio treća flota i jedna od omiljenih gusarskih destinacija. U to vrijeme expanzije piratstva u jednom trenutku u Ulcinju je robovalo oko 100 crnaca koji su nakon oslobađanja uzeli prezimena porodica u kojima su služili i tako postali pošteni i časni građani.

Ulcinj je oslobođen od Turaka 11. januara 1878 godine ali je prisajedinjen knjaževini Crnoj Gori tek 30.11.1880. Osim svoje bogate kulturne i istorijske baštine ovaj drevni grad je poznat i po mulitietničkoj i multinacionalnoj strukturi stanovništa koje se kroz istoriju ujedinjavalo i davalo otpor okupatoru, naročito u drugom svjetskom ratu. Na to nas danas podsjećaju mnoge spomen ploče i biste širom grada.
znamnitost ulcinja
Ulcinj ne treba samo vidjeti, Ulicinj treba istinski doživjeti. Jedinstvenu i riječima neopisivu ljepotu ulcinjske trđave čiji bedemi izranjaju direktno iz mora, treba dopustiti starim kiklopskim zidinama, kulama, puškarnicama, kapijama da ispričaju svoju bogatu istoriju. Ako želite da doživite egzotiku, duh orijenta i svakako naučite nešto iz istorije, nemojte ni slučajno zaobiči ulcinjsku rivijeru.
Borova šuma

Od Male plaže prema istoku, u dužini od dva kilometra pruža se Borova šuma, prekrasno šetalište u urbanim njedrima grada.

Osim što je oplemenila čitav ovaj prostor, Borova šuma ima izvanrednu zdrastveno-rekreativnu i estetsko-dekorativnu funkciju. Na tom prelijepom području nalazi se znamenita „Ženska plaža“ sa svojim sumpornim izvorima, koji su pravi eliksir za nerotkinje.

Ljekari iz cijele ex-YU su preporučivali djeci koja su imala problema sa astmom da izjutra šetaju Borovom šumom i da grlo ispiraju morskom vodom. Zato je tu u osvit zore ljeti pravi korzo.

Otvoreno je i nekoliko prijatnih lokala u kojima se može popiti piće, ali i objedovati. Boravak u ovakvoj sredini je jedan od efikasnih načina rješavanja nagomilanog stresa, te podsticanja i razvijanja svijesti o potrebi zaštite i očuvanja ovih prostora.Siguran znak toga su vjeverice, koje se često mogu vidjeti kako se igraju po borovima.

Miris mora i borova učiniće vaš ugođaj jedinstvenim.
Kruče (Stari Ulcinj)

Na početku ulcinjske rivijere sa zapadne strane, u mjestu Kruče, na maloj hridi, nalaze se ruševine za koje se nekada pretpostavljalo da su ostaci antičkog Ulcinja. Prvi put se ove ruševine pominju pod nazivom “Stari Ulcinj” 1376. god., dok se u venecijanskim istorijskim izvorima navode kao “Dulcigno vecchio”. Smatralo se da je to naselje potonulo u zemljotresu 444. godine prije nove ere. Medutim, arheološkim istraživanjima utvrđeno je da se na ovoj stijeni odnosno grebenu, u antičko vrijeme nalazila signalna stanica (specula), a u srednjem vijeku tvrđava koja je Ulcinjanima služila kao osmatračnica.

Od očuvanih ostataka utvrđenja na stijeni ostali su zidovi bedema na sjevernoj strani, a u unutrašnjosti ostaci manjih kuća. Jedna manja jednobrodnja crkva iz XII-XIII vijeka sa ozidanom podzemnom grobnicom nalazi se na istočnoj strani ostrvceta, kao cistjerna ukopana u stijeni. Po cijeloj površini hridi nalaze se ostaci keramičnih sudova iz antičkog perioda.

Villa rustica u Kručama

U zalivu Kruče otkriveni su ostaci “villa rustica” tj. velikih seoskih kuća. Naime, bogati ulcinjski plemići gradili su svoje ljetnjikovce na ovom području na obali mora koje je, zbog obilja mediteranskog rastinja i izvora vode, izuzetno blagotvorno po ljudski organizam. U Kručama, kako tada tako i dan-danas, ima velikih i divno obrađenih maslinjaka i vinograda. Ulje i vino čuvalo se u amforama.
Ostaci mozaika, keramike i novca iz vremena vizantijskih careva Anastasija, Justina I i Justinijana I koji su pronađeni u Kručama, govore o tome da je jedna “villa rustica” sagrađena u VI vijeku nove ere. Poslije ilirskog bedema u Starom gradu, ona predstavlja do sada najvrijedniji otkopani kompleks na području Ulcinja.

Ulcinj danas osim Starog grada

33 km obale od čega 18 km prelijepih plaža. Počev od Velike plaže koja se prostire punih 10 km a prepoznatljiva je po sitnom pijesku čija je veličine prečnika o,1 – o,5 mm.Prirodni je fenomen. Udaljena svega pet kilometara od Ulcinja, Velika plaža  https://www.youtube.com/watch?v=Y7vGla3UeyEduga je oko 13 km, široka prosječno oko 60 m. Zbog sitnog pijeska i veličine, nazivaju je i “ulcinjskom Kopakabanom”.

Proteže se od rta Đerana do Ade Bojane. Prekrivena je najfinijim sitnim pijeskom, a procjenjuje se da može da primi oko 150.000 kupača. Kvaltet pijeska je takav da mu se pripisuje ljekovito svojstvo – bogat je mineralima, blagotvorno utiče na liječenje reumatizma i drugih bolesti. Za Veliku plažu je karakterističan veoma dug plitki pojas morske vode. U njenom zaleđu, odnosno neposredno uz nju, u zelenilu suptropskog, mediteranskog i ukrasnog bilja, udaljen oko 100 metara od mora, nalazi se hotelski kompleks, sa sportskim terenima za tenis, fudbal, košarku, odbojku, rukomet itd. Ispod rta Đerana, naspram kog se nalazi istoimena podvodna hrid, na samom početku Velike plaže, nalazi se marina “Port Milena”. Marina je duboko uvučena u kopno, gdje je izgrađeno bezbroj drvenih kolibica na vodi za lovljenje ribe (na tradicionalan način), koje su mještani nazvali “kalimera”. Na plaži se mogu iznajmiti razni sportski rekviziti. Možete da: jedrite, surfujete, skijate na vodi, igrate fudbal ili odbojku na pijesku.
VišeManje
Tu je i Mala ( gradska) plaža
https://www.youtube.com/watch?v=htjy8SftS5osmještena tačno ispod zidina Starog Grada. Ne smijemo zaboraviti ni čuvenu plažu Valdanos, plažu koja je u sklopu hotela Albatros, Liman I         https://www.youtube.com/watch?v=4WtvJ5RpMR8i II, ženska plaža (sa sumpornim izvorima),https://www.youtube.com/watch?v=qjhXsb4zHSY  plaža dvora Balšića itd. Ispod rta Đerana, na samom početku Velike plaže nalazi se i marina, poznatija kao „Porta Milena“ pravi dragulj za oči, duboko uvučena u kopno sa bezbroj drvenih kolibica na vodi koji mještani nazivaju „kalimere“.

ostrvo Ada Bojanaijeka Bojana
Rijeka Bojana (alb. Buna, lat. Barbana) izvire iz Skadarskog jezera. Duga je 44 kilometara, a po količini vode koju unosi u more, treća na Mediteranu (poslije Nila i rijeke Po, u Italiji).
Ona je prirodni rezervat biljnog i životinjskog svijeta. Strani i domaći eksperti registrovali su u delti te rijeke čak 143 vrste i podvrste riba.
Zbog svoje dvojnosti rijeka Bojana je pravo čudo prirode. Naime, dno korita rijeke je, prije njenog uliva u more, na dva metra ispod nivoa mora, ponegdje i do pet metara ispod nivoa mora.
No, svakako je najizrazitija osobina rijeke Bojane ta što se dno njenog korita, počevši od ušća, nalazi ispod nivoa mora na čitavoj dužini od 36 km uzvodno!
To ovu rijeku čini izuzetnim prirodnim fenomenom, pogotovo kada se ima u vidu njen veliki proticaj. Ipak, i pored velikog proticaja, morska voda prodire duboko uzvodno kroz njeno korito. Tako nestaje prva karakteristična dvojnost rijeke Bojane. Naime, u njenom koritu nalazi se i morska slana i slatka riječna voda. Morska voda, kao teža, prodire dnom korita rijeke Bojane sve do oko Svetog Đorđa.
Druga dvojnost je izražena u podzemnom vodotoku rijeke. Naime, nekadašnje korito Bojane bilo je za oko 40 metara visočije u odnosu na današnji teren osnovne stijene kod Fraskanjela. Rijeka Bojana zasula je svoje staro korito šljunkom. Preko šljunka su nataloženi glinoviti vodonepropusni sedimenti u kojima je usječeno korito današnje rijeke Bojane. Tako danas u istom smjeru, jedan iznad drugog prema moru, teku površinski vodotok rijeke Bojane, a na dubini od oko 10 do 15 metara podzemni vodotok rijeke Bojane.

Podzemni vodotok se kreće, takođe, od sjevera prema jugu i može se predstaviti kao kretanje vode kroz podzemnu cijev ispunjenu šljunkom. Podzemni vodotok je poznat po izvorštu Lisna-Bori.
Treća dvojnost ostvaruje se u delti Bojane – ova se rijeka dijeli na dva dijela koji se kao posebni vodotoci ulivaju u more, dok se četvrta dvojnost rijeke Bojane ogleda u dvojnim oscilacijama njenog vodostaja.

Nastanak Ade

Legenda kaže da je 1858. godine na ušću rijeke Bojane u more potonuo brod “Merito”, vlasništvo Antuna Alegretija iz Trogira, kojim je upravljao kapetan Naporeli. Upravo je taj momenat bio presudan za nastanak Ade. Jer, u 19. vijeku, na ovoj su lokaciji postojala dva manja ostrva. Brodske olupine su, onda, zajedno sa dva obližnja ostrva zadržavali rječne sedimente i stvorile prelijepo ostrvo Adu. Ono se počelo nazirati 1882. godine.
Arhivi Skadra pokazuju da je upravo u drugoj polovini 19. vijeka (1858/59) Drim promijenio tok i da se od tada jedan krak te rijeke uliva u Bojanu.
Ostrvo Ada je trouglastog oblika. Dvije strane zapljuskuju rječne, a jednu morska voda. Prostire se na 600 hektara, a plaža je duga oko 3.800 metara
Ada je najpoznatiji turisticki dragulj Crne Gore. Nudisticko naselje na Adi sa specificnim ambijentom, vjesto je sakriveno od radoznalih pogleda sa dvije strane opkoljeno predivnom rijekom Bojanom a sa trece najcistijom morskom vodom. Mnogi kazu, da je najbolja preporuka za turiste koji zele doci na Adu savjet: „Ako nekada zazelite ljetovanje iz snova u kostimima Adama i Eve, Ada Bojana je definitivno pravi izbor”

Za Adu Bojanu kazu da je mjesto koje izvlaci negativne misli. Samim tim sto citavim podrucjem koje Ada zahvata vlada neobicna tisina, nakon nekoiko dana boravka postace Vam jasno da i ta tisina ljude moze da preobrati i smiri, da im vrati elan, volju, zivotnu energiju i snagu za nova pregnuca. A kako i nece, kada osim poja ptica, suma talasa, lagodnosti koju stvara morski vjetar ili zujenje zrikavaca; u podne ili dok sunce najzesce pece, nista drugo ne remeti odmor na Adi.  koje je nastalo vještačkim putem tako što se u XIX vijeku na mjestu sadašnjeg ostrva nasukao brod „ Merito“ a godine taloženja riječnog nanosa izvajale su ovaj mali raj na zemlji. Ada je poznati turistički dragulj Crne Gore, nudističko naselje sa predivnom pješčanom plažom i specifičnim ambijentom, vješto sakriveno od radoznalih pogleda sa dvije strane opkoljeno predivnom rijekom Bojanom a sa treće najčistijom morskom vodom. Ako ikad poželite ljetovanje iz snova u kostimima Adama i Eve, Ada Bojana je definitivno pravi izbor.

Da ne zaboravim i gurmane kojima na raspolaganju stoje prelijepi i autentični restorani na vodi sa bogatom ponudom svježe ribe i specijalitetima mediteranske kuhinje. Ulcinj je jedan od onih gradova koji zaista imaju veliku i bogatu turističku ponudu, zbog toga svi oni koji ga jednom posjete uvijek mu se iznova vraćaju.


View Larger Map

 

1489 total views, 1 today

  

  • Sremski Karlovci

    by on 25. 10. 2014. - 0 Comments

    Sremski Karlovci su gradsko naselje u Srbiji u opštini Sremski Karlovci u Južnobačkom okrugu, ali pripadaju geografskoj regiji Srem, čiji naziv stoji i u imenu ...

  • Opatija

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    U svakom slučaju, "staro" u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1884. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih...

  • Dubrovačke zidine

    by on 18. 10. 2014. - 0 Comments

    Dubrovačke gradske zidine su sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane. Duge su 1940 m, visoke ...

  • Herceg Novi

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    Na značajnom i atraktivnom prostoru između najviše planine dinarskog masiva Orjena (1895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaliva svijeta Boku Kotorsku, smjesti...

  • Vlasinsko jezero

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    Vlasinsko jezero je predeo posebnih odlika, kao i jedenstvena sredina netaknute prirode. Vlasinsko jezero okruženo je planinskim vrhovima Čemernika na 1648m....

Galerija

Pronađite

Događaji

November 2014
M T W T F S S
« Oct    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930