Opatija

| Hrvatska, Kongresni turizam, Kulturno istorijski, Primorje | 26. 10. 2014.

U svakom slučaju, “staro” u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1884. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih željeznica Südbahngesellschaft). Kao što je kopnilo staro rezoniranje lokalnih ribara, mornara i tkalja, tako su se na račun te nove turističke logike rastakali i njihovi kućerci – što prepuštani generaldirektoru Friedrichu Schüleru, što preobrazujući se pod istim vlasnicima u ugostiteljske kasarne.

Priča o Opatiji sudbinski je vezana uz crkvicu Svetog Jakova, i crkveni posjed koji će kasnije postati – grad Opatija. Sv. Jakov je zaštitnik hodočasnika i putnika, pa onda apotekara, kožara, ratara, voćara i …Opatije. Dan sv. Jakova – 25. srpnja, slavi se kao Dan Grada Opatije (prema odluci GV Opatija od 27. ožujka 2008.)
Stoljeće nastanka Opatije (XII. st.) uzima se okvirno, a pretpostavlja se da je crkva podignuta na mjestu nekadašnjeg svetišta nekom drugom božanstvu. Da li Apolonu ili liburnijskoj božici ljubavi, zdravlja i plodnosti, Anzotici, možemo samo nagađati. Ljubav je uvijek bila rado viđena gošća u Opatiji bajnoj, u kraju kojeg i danas nazivamo Liburnija prema drevnom plemenu koje je ovdje živjelo.
Liburni su bili suvremenici italskih Etruščana i levantskih Feničana, pa je to na hrvatskom tlu najranija jasno potvrđena i opisana etnogrupa, koja se tu navodi već od 9. stoljeća pr.Kr. Za Liburne je karakterističan poseban položaj žena. Važnu ulogu imalo je srodstvo po majčinoj liniji, a žene su održavale i kult predaka. Tragovi Liburna vidljivi su u genima današnjih stanovnika Kvarnera (haplotipi Eu9 i Eu10) i lokalnom dijalektu.

804. godine Hrvatski knez Borna, 804. godine, postaje knezom Liburnije (dux Dalmatiae atque Liburniae), dijelom hrvatske kneževine i zatim kraljevine do 1063. godine. Otada se Liburnija, zajedno s Istrom, nalazi pod vlašću nekoliko njemačkih velikaških obitelji – Andechs-Meranski (po kojoj cijelo područje od Raše do Rječine nazivaju Meranijom ili primorskom zemljom), grofova Devinskih i potom Walseeovaca. U 14. stoljeću, u doba Devinaca, šire opatijsko područje ulazi u sastav moćnoga feuda zvanog Kastavska gospoštija, koji se protezao od istočnih granica Brseštine na zapadu do granica riječke općine na istoku.

1449. Crkva i samostan Sv. Jakova, prvi se put spominju u “Liber civilium”, gdje riječki notar Anton Reno de Mutina 1449. godine bilježi “opata Jakova i njegovog prethodnika Radmana u samostanu Sv. Jakova – Abbazia st. Jacobi al Palo / di Preluca.”
U buli pape Nikole V., iz 1453. godine, spominje se ”Abbati sancti Jacobi ad Palum – Opatija Svetog Jakova kod stupa” što se tumači kao palum = stup za vezivanje plovila; naziv u spomen na Al Palo u Španjolskoj gdje je bila prvobitna podignuta crkva.
Dva kamena natpisu koja se nalaze na pročelju, svjedoče o radovima na građevini: prvi, na nadvratniku portala iz 1506. godine za vrijeme opata Simona (“1506. DIE 21. IULI SYMO ABBAS FIERI FECIT”), a drugi na ploči iznad nadvratnika iz 1793. god. Posljednje veće proširenje crkva je doživjela 1937. godine.
Tijekom povijesti sklop samostana i crkve nalazio se pod benediktincima, augustincima, jezuitima, olivancima, pavlinima i na koncu iznova “Ad Maiorem Dei Gloriam” (od 1960.) pod jezutima, najbrojnijim katoličkim redom, koji od 2008. godine ima novog generala (Adolfo Nicolás Pachón).

1465. Nakon smrti Wolfanga v. Walseea, obitelj Habsburg preuzima Rijeku, Kastav, Veprinac i Mošćenice. Walseeovci su, od konca 14. stoljeća, bili prisutni u središnjoj Istri i Rijeci, gdje su naslijedili rod Devin koji je ostao bez muških naslijednika, što se kasnije i njima dogodilo, a njihove su posjede preuzeli stari poznanici – Habsburgovci.
1. rujna 1465. godine Wolfgang Walsee predao je Rijeku s Kastvom, Veprincem, Mošćenicama i Gotnikom , Fridriku III. Habsburškom kao nasljedno dobro.

21. srpnja 1506. opat Šimun obnovio je crkvu sv. Jakova u Opatiji i o tome ostavio svjedočanstvo uklesano iznad glavnog ulaza.

1528. Lovran je bio luka preko koje je išlo snabdijevanje opsjednutog Klisa u Dalmaciji, kojega je branio Petar Kružić.

1555. Sve do 1723. godine, opatija Sv. Jakoba je bila u vlasništvu riječkih Augustinaca, a od 1774. godine vlasništvo prelazi u ruke Crkve sa sjedištem u riječkoj Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije (Duomo).

1615. Kao osvetu za poraz, koji im je nanio Krsto Frankopan kod San Servola, u blizini Trsta, mletački providur doplovio je s deset galija i pedeset naoružanih brodova pred Mošćenice. Bez obzira na žestoke napade, građani Mošćenica, potpomognuti s 24 njemačka vojnika, obranili su grad.

1630. 29. rujna 1630. godine, grofica Ursula Thonhausen zavještala je isusovcima cijelu Kastavsku gospoštiju s Veprincem i Mošćenicama.

1689. Prva knjiga koja se ozbiljnije bavila Liburnijom bila je ”Slava vojvodine Kranjske”, J. W. Valvasora. U njoj se Valvasor opsežno osvrće na Rijeku, Kastav, uskoke, narodne običaje, Volosko, Opatiju Svetog Jakova, Veprinac, Lovran, Mošćenice i Brseč, donoseći uz to i bakroreze pojedinih mjesta.

1838. Dovršena je obalna cesta Rijeka-Volosko-Opatija. Prije toga iz Rijeke do Opatije se išlo preko Matulja.

Ivan Tomašić bio je vlasnik prve gostionice u Opatiji.

Saski car, Friedrich II. August (1797.- 1854.), strastveni botaničar, obilazio je istočnu obalu Jadrana, uključujući Liburniju. Odsjeo je u Lovranu, kočijom je došao do Poklona, a pješice do vrha Učke. Putopis cijele ekspedicije u Trstu 1841. godine je tiskao ugledni botaničar Bartolomeo Biasoletto, rodom iz Vodnjana.

1844. Sagrađena je Villa Angiolina, koja je obilježila početak turizma u Opatiji, vlasništvo riječkog veletrgovca Iginija Scarpe, smještena usred botaničkog vrta. Vila je kvalitetno djelo nepoznatog arhitekte, a danas je rekonstruirana na temelju tlocrta iz 1886. godine te upućuje na klasičnu prostornu dispoziciju, projektiranje — oblikovanje po načelu zlatnog reza i uporabe modula.

1850. U Brseču se rodio književnik Eugen Kumičić. Osamdesetih godina XIX. stoljeća postao je najčitaniji hrvatski pisac s romanima ”Začuđeni svatovi”, ”Olga i Lina”, ”Urota Zrinsko frankopanska”.

U Vili ”Angiolina” u Opatiji, boravio je i hrvatski ban Josip Jelačić sa suprugom Sofijom Stockau.

1857. Andrija Mohorovičić rođen je 23. siječnja 1857., u Voloskom. Spada među najznamenitije hrvatske znanstvenike svih vremena, a u svijetu ga uvrštavaju među velikane seizmologije i geofizike pa i egzaktnih znanosti uopće. Godine 1970. u njegovu čast je nazvan i krater polumjera 77 km na tamnoj strani Mjeseca, a 1996. asteroid br. 8422. U najnovije vrijeme njegovim se imenom naziva i diskontinuitet između kore i plašta na Marsu. Geofizički zavod Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu također nosi njegovo ime, kao i gimnazija u Rijeci, osnovna škola u Matuljima, te nekoliko ulica u hrvatskim gradovima.

Zagrebačke ”Novosti” objavile su 19. XII. 1936. god, dan poslije smrti Andrije Mohorovičića, ovaj članak:
”Umro je znanstvenik profesor doktor Andrija Mohorovičić, član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od utemeljitelja moderne seizmologije. Bio je u Zagrebu općepoznata i poštovana ličnost, a svojim znanstvenim radovima na području seizmologije došao je na svjetski glas, te se danas smatra u svijetu jednim od utemeljitelja moderne seizmologije. Od skromnih početaka podignuo je doktor Mohorovičić meteorološki opservatorij u Zagrebu do potpuno uređenog modernog instituta, koji je uživao svjetski glas, osobito zbog seizmičkih mjerenja, a organizirao je u to vrijeme i meteorološku službu u Hrvatskoj i Slavoniji. Doktor Mohorovičić bavio se u početku svog znanstvenog rada najviše meteorologijom, no s najviše uspjeha bavio se seizmologijom, pa je osnovao u toj znanstvenoj disciplini tzv. zagrebačku školu, vrlo cijenjenu u cijelom svijetu”.

Opatija je dobila vodovod i natkrivenu tržnicu.

1860. Carica Maria Anna, supruga bivšeg cara Ferdinanda I., provela je u vili “Angiolini” gotovo tri mjeseca što je skrenulo pažnju bečke aristokracije na Opatiju.
Stranu elitu posebno su iritirali ostaci pučke kulture, koja je tinjala još dugo nakon pretvaranja Opatije u “svjetsko lječilište”. Ona se manifestirala u – za (malo)građanske pojmove – preslobodnom ponašanju puka, što je doživljavano kao otvoreno protivljenje javnom ćudoređu i društvenoj hijerarhiji.
U vrijeme kada su “Južne željeznice” u Opatiji otvorile svoje prve hotele, bilo je još sasvim uobičajeno da lokalno stanovništvo tijekom ljeta odlazi na kupanje u luku i drugdje gdje nije postojalo nikakvo službeno kupalište. Muškarci su se ondje kupali potpuno goli, što je djelovalo šokantno na lječilišne goste.
Ta je pojava brzo morala biti iskorijenjena, a da bi se to postiglo moralo se posegnuti za represivnim mjerama. Donesena je zabrana kupanja bez gaća, i kupanje u lukama Volosko i Opatija. Djeca su za kupanje morala nositi maramice, muškarci gaće, a žene majicu i ostalu uobičajenu odjeću. Franjo Pošćić iz Gornjeg Rukavca se međutim i dalje kupao gol u luci pa je zato bio kažnjen. Ovakve odredbe i zabrane svjedoče o tome kakva je, barem sporadično, bila praksa, što ne znači da kupanje u moru i prije “dolaska” turizma nije bilo regulirano. S naglašenom brigom za javni moral kupališni red općine Volosko, iz 1860. Godine, “zonirao” je mjesta za kupanje. Muškarcima je bilo dopušteno kupanje na Črnikovici, i to od 11 do 14 sati te od 17 do 20 sati. “Ženska zona ” za kupanje, bilo je područje od vološćanske Puntice do Lipovice i to tijekom cijelog dana. Strogo je pak bilo zabranjeno dnevno kupanje na potezu od lokaliteta “Pod Grabeta” do “Puntice”, znači ispod starog naselja Volosko, ali je tamo plivanje bilo dopušteno nakon što bi odzvonila “Zdravo Marija”. Djeca mlađa od 8 godina nisu smjela ući u more bez pratnje roditelja. Vlasti unatoč donošenja strogih zabrana i kupališnih propisa nisu uspjevale suzbiti kupanje i sunčanje na morskom žalu izvan građenih kupališta, što je izazvalo stalne pritužbe stranaca zbog “nemoralnog” ponašanja puka. / ”Opatijski album” , Boris Zakošek/

1869. U Voloskom je rođen književnik Rikard Katalinić Jeretov. Prvu zbirku pjesama, ”Pozdrav istarskog Hrvata”, tiskao je 1890. godine, a posljednju 1953. godine pod nazivom ”Odabrane pjesme”.

1870. Književnik Viktor Car Emin rodio se u Kraju kod Lovrana. Gradska knjižnica i čitaonica u Opatiji nosi njegovo ime kao i Osnovna škola u Lovranu.

1871. Uspostavljena je redovita brodska linija Rijeka-Volosko-Ika-Lovran.

1873. Željeznica je stigla do Matulja, i time je bio otvoren put razvoja turizma u Opatiji i Lovranu. Naime iz “matujskog štaciona” sve do Lovrana, bečka gospoda išla su kočijama i kasnije tramvajima. Kolodvor Opatija-Matulji ima još jednu osobitost koja ga razlikuje od svih drugih kolodvora na HŽ-ovoj mreži. Kolodvor se nalazi pored prelijepog manjeg vestibula s blagajnom, ima i posebnu kraljevsku čekaonicu koja je služila za odmor umornim putnicima, članovima kraljevske obitelji i njihovim gostima.

1882. Friedrich Julius Schüler, direktor Društva Južnih željeznica počeo je s gradnjom prvih vila i hotela u Opatiji i Lovranu, a zaslužan je i za jedinstveno lungomare te parkove ( Društvo je angažiralo Carla Schuberta, ravnatelja bečkog carsko-kraljevskog društva za izgradnju parkova). Stoga se s punim pravom može reći da prava turistička povijest Opatije započinje 1882. godine, kada Cesarsko-kraljevsko privatno Društvo Južnih željeznica iz Beča na čelu s Juliusom Schülerom kupuje u Opatiji prvo zemljište s Villom Angiolinom.
U parku Angiolina nalazi se bista F.J.Schülera, rad kipara Hansa Rathauskyja.

1883. Prvi vodič, Opatija je dobila 1883. godine pod naslovom ”Abbazia, Idylle von der Adria”, a bio je tiskan u Beču. Iste godine, u Beču je tiskan i ”Abbazia und seine Umgebung Heinricha Noea”, kojeg 1884. godine, objavljuje Tagebuch aus Abbazia (Dnevnik iz Opatije), Joseph Rable tiska Curort und Seebad Abbazia (Lječilište i morsko kupalište Opatija), a Petar von Radics djelo jednostavnog imena – Abbazia.

1884. Izgrađen je Hotel “Quarnero” u Opatiji, današnji “Kvarner”, prema nacrtima bečkog arhitekta Franza Wilhelma. Gradnja je trajala samo 10 mjeseci.

1885. Otvoren je Hotel Kronprinzessin Stephanie, nazvan po prijestolonasljednici Štefaniji, supruzi Rudolfa Habsburškog koja se s mužem pojavila na otvorenju. Arhitekt Franz Wilhelm je gostima hotela ponudio sav onodobni luksuz, od centralnog grijanja do bazena i kasnije, kinematografa koji su hodnicima bili povezani sa središnjim dijelom hotela.
Zahvaljujući reprezentativnoj formi i položaju, hotel su za svoje boravke među ostalima odabrali i James Joyce, car Franjo Josip I. i Josip Broz Tito. Hotel je zanimljiv i po činjenici da se iz promjene njegovih imena može rekapitulirati čitava politička povijest Opatije. Talijani mu mijenjaju ime u Regina Elena, po ženi Viktora Emanuela III.; od 1945. do 1948. hotel se zvao Moskva, da bi nakon razlaza s Informbiroom promijenio ime u Central. Padom Rankovića i centralizma 1966., hotel dobiva, današnje, ime Imperial.

S radom je započela klimatološka stanica koja je pratila glavne meteorološke elemente.

Osnovano je društvo “Abbazia” kao ogranak austrijskog turističkog kluba iz Beča (Österreichischer Touristenclub-Sektion Abbazia). Osnivač Društva bio je Anton Silberhruber, najzaslužniji za uređenje šetališta i parkova Opatije,

Počela je izgradnja obalnog puta, poznatog Lungomara, od Voloskoga kroz Opatiju pa sve do Lovrana na inicijativu Društva za uljepšavanje Opatije (Abbazianer Verschönerungsverein).

1887. Heinrich von Littrow je, 21. prosinca 1887. godine, osnovao prvi jedriličarski klub na Jadranu ”Union Yacht Club Quarnero” u Opatiji (utemeljen u lipnju/srpnju 1886). Za samo godinu dana klub je brojao 70 članova.

1888. Austrijski tvorničar piva Reininghaus, izgradio je sanatorij ”Dr.Schwarz”, (prema Ignazu Schwarzu) koji je uskoro preimenovan u ”Quisisana”. U njemu se nalazila i prva opatijska ljekarna. U Pansionu Quisisana odsjedali su mnogi uglednici i članovi carske obitelji. Danas je to hotel Opatija.

Utemeljeno je društvo Zora, okupljalište hrvatski nastrojenih intelektualaca – Viktora Cara Emina, Rikarda Katalinića-Jeretova, Eugena Kumičića, Milana Marjanovića…

1889. Austrijska vlada službeno je proglasila Opatiju prvim morskim klimatskim lječilištem na Jadranu.

Dovršena je fontana, ”Helios i Selena”, kipara Hansa Rathauskog iz Graza, personifikacija Sunca i Mjeseca u blizini crkve Sv. Jakova.

Dovršen je sjeverni dio obalnog šetališta (lungomare) od Voloskog do Opatije, dugačak osam kilometara. 18.8.1889. Otvoren je hrvatski kulturni dom ”Zora”.

1890. Nakon izgradnji prvih hotela, započelo se s podizanjem vila, smještajnih prostora za potrebe uglednijih gostiju. Prva je bila depandansa, Villa ”Amalia”, podignuta u neposrednoj blizini hotela ”Kvarner” 1890. godine.

1891. “Zlatna knjiga” opatijskih gostiju iz 1891 godine.: Stephanie – r.Koburg, udovica prijestolonasljednika Rudolfa Habsburga; Grof Otto, nećak Franje Josipa I; Dr. Julius Glax, balneolog – Kurkomission Abbazia- 1887. godine stanovao u Villi Haas (današnja villa Ariston) i Depandansi I. (danas hotel Milenij, Sv. Jakov); Dr. Theodor Billroth, svjetski poznat kirurg; Dr. Leopold Schrötter von Kristelli, prva Katedra za laringolologiju u Beču- ustanovio ljekovitost aerosola u Opatiji; Dr Rudolf Virchow, utemeljitelj celularne patologije; Gyula Szecheny, Barunica Emmy Reinleiny, Grofica Margarethe Harrach, Grofica Angelique Keglevich, Fürstin Eleonore Auersperg…

1894. U Opatiji su se susreli car Franz Josip Habsburški i pruski car Wilhelm II. te supruga Augusta Victoria koja je odsjela u Villi Amalia. Pruski car je stigao iz Rijeke, 21.ožujka, jahtom “Cristobal”, a 29.ožujka se susreo sa Franjom Josipom I. O tom susretu s poljupcem, izvjestio je i New York Times.

U potrazi za zdravljem u Opatiji boravi i poznati ruski pisac Anton Pavlovič Čehov.

Barun dr. Jaromir von Mundy, čest gost Opatije pokrenuo je inicijativu za osnivanjem hitne medicinske službe u Opatiji, nakon što je samo 13 godina ranije pokrenuo prvu hitnu službu u Beču. Svoju ideju uspio je realizirati 14. siječnja 1894. godine, uz potporu tadašnjeg predsjednika opatijskog Lječilišnog odbora, pukovnika Guida Wachtera. Grof Johann Wilczek je novoformiranoj hitnoj službi u Opatiji poklonio kompletnu potrebnu medicinsku opremu, a Hitna medicinska pomoć grada Beča donirala je jedna kola za prijevoz ozlijeđenih osoba. Prva lokacija ”Dobrovoljnog spasilačkog društva lječilišnog mjesta Opatije”, bila je u tadašnjoj Vili Slatina, a za prvog je ravnatelja imenovan dr. Franz Tripold, liječnik u Dobrovoljnom vatrogasnom društvu Opatija.

1895. Odvjetnik Andrija Štanger postao je načelnik Voloskog-Opatije, a u gradsku upravu uveo je hrvatski jezik.

1896. Svi hoteli i javne zgrade u Opatiji dobili su struju.

1896. godine, zahvaljujući zajedničkom naporu Društva južnih željeznica i Društva Ouamero, izgrađen je vodovod skupine izvora Rečina na području općine Lovran. Bio je to prvi veći vodovodni sustav koji je počivao na principu gravitacije, a dovršen je 1898. godine. Rečina ima tri izvora, i u više od 12km cjevovoda račva se prema Lovranu i Opatiji. Radove na objedinjenju vodovoda od Mošćeničje Drage do Rijeke vodio je 1936. godine inženjer Pietro Motta.

1898. Lovran je proglašen lječilišnim mjestom.

Filmska ekipa braće Lumiere iz Pariza snimala je u Opatiji scenu uzburkanog mora.

Na širem području Opatije-Voloskog bilo je 280 krčmara, a na čelu odbora slobodnih oštara bio je Frane Osojnak-Gajanić, koji je bio politički aktivan kao član talijanaške stranke.

1900. Otvoren Pavillon für eine Conditorei (današnji Paviljon Šporer ), kojega je projektirao slavni arhitektonski biro BAUQUÉ & PIO iz Beča. Kralj opatijskih slastica postao je Emile Gerbeaud (1854. – 1919.), Švicarac po rođenju, veliki gastronomski umjetnik koji je postao vlasnik Kuglerove kavane, vlasnikom pogona za proizvodnju čokoladnih proizvoda u Pešti, vlasnikom patenta za industrijsku proizvodnju čokoladnih proizvoda, vlasnikom tvornice čokolade u Rijeci, autorom velikog broja besmrtnih slatkih kreacija kojima i dan danas ravnopravno konkuriraju Sacher i Dobosz.
Položen kamen temeljac austrijskog carskog činovničkog lječilišta. Godine 1896. bio je raspisan natječaj za izgradnju činovničkog lječilišta u Opatiji. Natječajna je porota, među čijim je članovima bio i rektor pro tempore Tehničke visoke škole u Beču profesor Prokop, prvu nagradu i izvedbu dodijelila Maxu Fabianiju (1865.–1962.).

1901. U vili ”Angiolini” sastali su se rumunjski kralj Carol I. i grčki vladar Georg.
Dovršen je šumski put kralja Carola (Zora).

U vili ”Jeanette” boravio je ugledni kompozitor Gustav Mahler, i radio na djelovima svoje Četvrte simfonije.

1902. U Opatiji je boravila slavna plesačica Isadora Duncan koja je kasnije zapisala u svojim memoarima da je inspiraciju za svoje treperenje ruku pronašla promatrajući lišće opatijskih palmi.

Održan je automobilistički rally Opatija-Nica.

U Opatiju je došla Bertha von Suttner, slavna književnica i borac za mir u Europi, koja je 1905. godine dobila Nobelovu nagradu za mir.

1903. Prema sjećanju Bele Zausziga iz Budimpešte, u Opatiji se 13 dana odmarao Vladimir Iljič Lenjin (1870.-1924.) i to pod imenom dr. Jerženkijević.

1904. U Opatiji se održala konferencija ministara vanjskih poslova Goluchowskog (Austro-Ugarska) i Tittonija (Italija).

Po projektu Carla Seidla podignuta je evangelička crkva. Na njenoj inauguraciji je bio norveško-švedski kralj Oskar II., koji je tu boravio tri mjeseca. U razdoblju od 12. veljače do 10. svibnja 1904. godine švedsko-norveški kraljevski par boravio je u Opatiji. Odsjeli su u pansionu ”Vile Jeannette”, kojeg je vodio S. Kelsen. Tijekom njihova boravka kraljevski je par posjetio cara Franju Josipa I., te su u ”Vili Jeannette” vođeni važni politički razgovori.

Započinje izgradnja zgrada Općine i Suda, a obje je projektirao udomaćeni Bečanin Carl Seidl.

U Opatiji je tijekom ljeta boravio, kasnije ugledni književnik Vladimir Nabokov (”Lolita”).

Opatija je prva u Austro-Ugarskoj imala spalionicu smeća.

1904. U Opatiji, na adresi Abatia 227, 18.04.1904. rodio se Carolus Iulius Oscar Gervais, kojeg jednostavno pamtimo kao – Drago Gervais. Drago Gervais jedan je od najboljih dijalektalnih pjesnika svih vremena. Njegovi “Čakavski stihovi” objavljivani su u desetine naklada. Pjesme Drage Gervaisa imaju u sebi čaroliju nezaborava i kad se nauče u djetinstvu, pamte se cijeli život. Kao intendant HNK Ivana pl. Zajca ostavio je kazališne dnevnike iscrtane karikaturama svojih suradnika za vrijeme dugih sastanaka i čekanja. Jedan od suradnika bio je i prepoznatljivi maestro Boris Papandopulo.
Nakon tragičnog pada s balkona u Sežani, 1. srpnja 1957. godine, Drago Gervais je preminuo na putu u ljubljansku bolnicu. Veliki pjesnik Liburnije i Hrvatskog primorja pokopan je najsvečanije u svojoj rodnoj Opatiji, 3. srpnja 1957. godine.

1905. Ignatz Brücker raspolagao je sa 140 pari konja za vuču kočija od željezničke stanice u Matuljima do Opatije i natrag.
Gustav Mahler napisao je u Opatiji, za vrijeme uskršnjih blagdana, velik dio svoje VI. simfonije, boraveći u Opatiji sa svojom suprugom Almom i kćerkama. Mahler je bio direktor bečke Opere od 1897. do 1907. godine, a potom i dirigent u njujorškom Metropolitanu.

1906. Inicijativu za gradnju velike, reprezentativne katoličke crkve dao je bivši bečki ministar-predsjednik i opatijski općinski zastupnik barun Franz von Reyer, vlasnik Vile ”Irenea” u Voloskom. Plemić se sa svojom ženom, Irenom Leitgeb, iz Beča u Opatiju doselio oko 1883. i zadužio svoju novu domovinu gradnjom škole za djevojčice, ceste i lazareta u Voloskom. Nacrtna priprema nove crkve Marijina Navještenja, povjerena je Carlu Seidlu (1858-1936), bečkom đaku Theophila Hansena (graditelj Parlamenta, Zlatne dvorane Musikvereina na Karlsplatzu., u kojoj se održava tradicionalni Novogodišnji koncert Bečkih filharmoničara). Gradnja crkve je započela 1907. godine, a istodobno je započela i gradnja samostana.
U Opatiji su počele izlaziti novine ”Kur- und Bade-Zeitung der österreichischen Riviera” (”Lječilišne i kupališne novine austrijske rivijere”).
Godine 1891., Josef Grusser, podigao je hotel ”Bellevue”, a njegov sin hotel ”Palace”, 1906.-1908., jedan od najdojmljivijih hotelskih objekata u Opatiji.

1908. Dovršena je zgrada Općine na spoju Voloskog i Opatije, podignut je hotel “Palace” koji je svojom masom definirao Slatinu, opatijski arhitekt Sandor Neuhausler nadogradio je Conditorei koji je postao Glacier, i počeo je prometovati električni tramvaj Matulji-Opatija-Lovran.

U Opatiji je rođen Leo Henryk Sternbach (Opatija 1908.–1921.), čiji je otac vodio ljekarnu u Bazaru Mandria. Kemičar s 214 patenata koji je u svojih 97 godina basnoslovno obogatio farmeceutsku kuću Hoffman-La Roche prihodima od njegovih sredstava za smirenje. Čak su i Stonesi otpjevali pjesmu o Sternbachovom izumu – Valiumu. Sternbach je 2003. godine u anketi časopisa US News & World Report proglašen jednim od 25 najutjecajnijih Amerikanaca XX. stoljeća.

1909. Utemeljena je gimnazija u Opatiji. Prvi ravnatelj bio je profesor hrvatskog jezika, Ivan Rabar. U početku je djelovala u zgradi Općine, a održala se do 1920. godine.

1910. Općina je dobila naziv Volosko-Opatija.

Opatija ima 3.828 stanovnika.

S radom je započelo prvo stalno kino pod imenom ”Riviera”.

1911. Otvoren je akvarij pokraj hotela ”Kronprinzessin Stephanie” (”Imperial”), ljepši od onog u Rijeci i na venecijanskom Lidu.

Dovršeno je obalno šetalište (lungomare) od Voloskog do Lovrana u dužini od 12 kilometara.

Tomaš Masaryk (1850.- 1937.), češki filozof i državnik boravio je sa suprugom u Lovranu. Godine 1918. postao je prvi predsjednik nezavisne Čehoslovačke.

Otvoren je prvi opatijski kazino u vili ”Amalia” koji je ugašen 1913. godine.

Na prostoru ispred parka Angiolina, nasutom i proširenom, predviđena je početkom XX st. izgradnja višenamjenske lječilišne palače (Kurpalast), za koju je 1911. godine raspisan natječaj. Arhitekti Marcel Kammerer, Otto Schönthal Emil Hoppe kreirali su nacrt palače s dvoranama za ples i koncerte, bazenom s umjetnim valovima, trgovinama i kavanama. Početak I. svjetskog rata prekinuo je blistavi razvoj Opatije. Po završetku rata, Rapalskim mirom 1920. godine Istra, a s njom i Opatija – pripadaju Italiji, a umjesto palače napravljena je ljetna pozornica.

Osnovan je Nogometni klub Opatija.

1912. Prvo međunarodno šahovsko natjecanje održano je u Opatiji, u veljači 1912. godine. Igrao se tematski “gambitni turnir” na kojem je pobijedio Rudolf Spielmann.

1913. Opatija ima desetak hotela, 44 pansiona, 83 vile i 5 kupališta. Zajedno s Lovranom, pretekla je Karlove Vary po broju turista. Rijeka ima dvadeset hotela, za poslovne ljude i za iseljenike koji čekaju brodove ”Cunard Line-a” za Ameriku. Umjesto izgorjelih Ljekovitih kupki, uz hotel ”Quarnero” podignuta je impresivna Kristalna dvorana ( ukupno 800 m2 ).

1920. Predstavnici Gradskog vijeća Rijeka, sklopili su Opatijski pakt 31. prosinca 1920. sa zapovjednicima talijanskih četa. Ovim ugovorom konstatirano je da se Riječka država podvrgava primjeni Rapallskog ugovora. D’Annunzio odlazi iz Rijeke 18. siječnja 1921. godine.

1922. U Rijeci je pokrenut luksuzni turistički mjesečnik “Abbazia e la riviera del Carnaro” (“Opatija i Kvarnerska rivijera”), koji je izlazio do 1941. godine.
Poznati češki virtuoz Jan Kubelik, kupuje vilu Rosalia, u kojoj živi do 1930. godine.

1927. Zabranjen je rad Zore.

1928. Blagoslovljena je velika crkva Marijina Navještenja u Opatiji.

1929. Prva brdska auto utrka na Učki održana je 22. rujna 1929. godine. Bilo je to prvo pravo automobilističko natjecanje na našem području, a privuklo je veliku pozornost u cijeloj ondašnjoj Italiji i u inozemstvu. Start je bio u Matuljima. Koliku je pozornost privukla utrka, svjedoči i činjenica, da je na cilju između osam i devet sati prodano 300 kava, kojoj su kako je pisao ondašnji tisak, cijene rasle s nadmorskom visinom.

1930. Na vili Amalia dograđen je kat, a objekt je preuređen za ljetnu rezidenciju talijanske kraljevske obitelji Savoia.

1931. Otvorena je Ljetna pozornica u Opatiji raskošnom izvedbom opere “Aida”. U gledalištu je bilo mjesta za 6.000 ljudi, a scena je imala 1.000 m2.

1933. Ukinut je tramvaj Matulji-Opatija-Lovran.

1934. Na Ljetnoj pozornici gostovao je operni slavuj, tenor nenadmašne slave, Beniamino Gigli.

1935. Održan je prvi međunarodni festival opereta na opatijskoj Ljetnoj pozornici, posvećen djelima Franza Lehara.

1936. Velika njemačka kazališna glumica, Tilla Durieux (Ottilia Godeffroy), vodila je hotel ”Cristalo” u Opatiji do 1938. godine. Bila je poznata i po impresivnoj kolekciji umjetnina koje su uključivale djela Van Gogha, Moneta, Renoira, Cesannea, Maneta, Chagalla, Kokoschke, Paula Klea…

Održan je drugi festival opereta u Opatiji, posvećen djelima Emmericha Kalmana.

1937. Započelo je uređenje parka, parkirališta i fontane između Hotela Palace, Quisisana i Continental na Slatini – tada trg Savoia. Nositelj projekta bio je inž. Pietro Motta.

1938. Uređen je Trg Slatina (tada Piazza Savoia) u Opatiji, s parkiralištem i osvjetljenom fontanom, koja je poznata kao Fontana Slatina ili Fontana Motta, prema projektantu i nositelju projekta, inženjeru Pietru Motti.

1939. Započela je velika dogradnja crkve Svetog Jakova u Opatiji koja je dovršena 1942. godine.
Održana je velika kružna automobilistička utrka na Preluci.

1941. Podignuto novo sjedište veslačkog kluba u opatijskoj lučici.

1945. Društvo Zora ponovo počinje s radom.

1946. Josip Broz Tito, dugogodišnji predsjednik Jugoslavije, posjetio je Opatiju. Održao je govor s balkona hotela ”Moskva” (”Imperial”). Gotovo tri desetljeća imao je jednu od tridesetak rezidencija u vili ”Istranka” – danas sjedište ”Adriatic Club International”, najvećeg lanca marina na Sredozemlju.

1948. Osnovan stolno-tenisački klub Opatija ( STK Opatija). “Nekolicina mladića okupila se oko pokojnog Jurja Barlovića, došljaka iz Zagreba, poznatog financijskog stručnjaka, savjetnika u Narodnoj Banci Hrvatske u Zagrebu, i vrlo poznatog sportaša u tadašnjoj Hrvatskoj i počelo trenirati u Hotelu Esplanade (danas Mozart)”.
Zlatna generacija opatijskih stolnotenisača: Aleksandar Saša Hamerletz, Jurica Barlović, Slavko Lukšetić , Đuro Dimitrović i Dušan – Dule Osmanagić, savezni trener stolno teniske reprezentacije 25 godina.

1950. Prva motociklistička utrka za Međunarodnu Nagradu Jadrana na Preluku.

1952. Osnovan je Kvarner Express, a direktor postaje Miloš Grbac. Kvarner Express je postao devizni kreditor koji je sredinom šezdesetih od londonske kuće Finance International London Ltd dobio osam milijuna dolara kredita. Uz pomoć tog novca izgrađen je hotel Paris u Opatiji, dovršen Ambasador, hotel Marina u Mošćeničkoj Dragi, Lanterna u Rabcu, dva paviljona na Zlatnim stijenama u Puli, hotel Belleveue u Malom Lošinju, San Marino u Loparu i Uvala Scott. Istodobno su od jugoslavenske ratne mornarice kupljeni brodovi koji su prenamijenjeni za izletnički turizam; Manon, Teuta, Norma, te se otvaraju izletničke linije iz Istre prema Veneciji. U ožujku, 1978. godine RO Kvarner Express organizira u SOUR Kvarner Exspress u kojem je današnja Liburnia Riviera Hoteli d.d. organizirana kao RO Kvarner Exspress Hotelijerstvo n.sol.o. U zlatno doba, (direktor Radomir Premuš), Kvarner Expres International (KEY) imao je 54 lokacije u zemlji i inozemstvu, stalno zapošljavao 850 ljudi, a brojka bi se u sezoni povećala i na 1150 zaposlenika ( Aldo Simper, legenda KEYa ).

1956. Podignuta je skulptura ”Djevojka s galebom”, kipara Zvonka Cara. Djevojka s galebom jedan je od simbola Opatije. Model je bila Jelena Jendrašić iz Crikvenice (na fotografiji iz Večernjeg lista snimljena je 2007. u dobi od 86 godina).

1957. Podignuta je nova Ljetna pozornica po projektu arhitekta Nevena Šegvića.
Thalassotherapia Opatija osnovana je na tradiciji lječilišnog liburnijskog turizma kao Institut za talasoterapiju za čije je pokretanje uvelike zaslužan profesor doktor Čedomil Plavšić, na tragu kojega su ostavili Max Joseph Oertel, Julius Glax, Theodor Billroth, Antun Feliks Jačić…

1958. Održan prvi ”Festival Opatija” u Kristalnoj dvorani hotela Kvarner. Pobjednička pjesma je bila pjesma Zdenke Vučković i Ive Robića: “Mala djevojčica”, (Milutin Vandekar/Alka Ruben, 1958). Taj duet, sa 16-godišnjom Zdenkom Vučković, bio je apsolutni pobjednik prema glasovanju slušatelja svih jugoslavenskih radio postaja.

1963. Dovršen je Hotel Adriatic, arhitekta Andrije Čičin-Šaina i njegovog tima. ”Adriatic” je prvi hotel građen u Opatiji nakon Austro-ugarske vlasti. U okruženje historicističke i secesionističke gradnje s prijelaza prošlog stoljeća, hotel ”Adriatic” unosi jednu bitno novu i izmjenjenu estetiku, estetiku racionalizma ”internacionalnog stila”. Hotel ”Adriatic” izveden je kao kombinacija masivnog, soliternog smještajnog dijela te dvoetažnog, horizontalno usmjerenog restorana s recepcijom. Soba hotela ”Adriatic” prihvaćena je od turističkih stručnjaka kao novost u hotelijerstvu.

Otvoren je ”Casino Rosalia” u Opatiji – prva kockarnica u Istočnoj Europi.

1966. Podignut je veliki hotel “Ambasador” u Opatiji, arhitekta Zdravka Bregovca.
(Foto: Nikola Slavić, Josip Broz, Zdravko Bregovac)

1968. Dovršen je hotel ”Marina” u Mošćeničkoj Dragi, a s radom je započeo hotel ”Adriatic I ” u Opatiji.

1971. Dovršen je hotel ”Adriatic II” ( arhitekt Branko Žnidarec) s kongresnom dvoranom, koja je bitno utjecala na rezultate zimskog turizma. Velika kongresna dvorana GH Adriatic otvorena je kongresom FIS-a, Svjetske skijaške federacije. Legenda Adriatica iz 70-ih i 80-ih godina je Mihovil Ćuk Delić:”… tijekom jednog okupljanja plinara u deset sati ujutro došao jedan Švicarac sa željom da za 500 ljudi pripreme koktel dobrodošlice na najvišoj mogućoj razini. – Kad sam ga pitao za vrijeme tog okupljanja, kako bismo se mogli pripremiti, odgovorio mi je: za sat vremena. Iako su moji kuhari i poslužitelji mislili da sam potpuno poludio, ipak smo se na brzinu uspjeli organizirati i prirediti vrhunski domjenak, koji smo isto tako i naplatili; zadovoljan Švicarac platio nam je 16 tisuća franaka u kešu za organizaciju koktela, te nam ostavio još 3 tisuće franaka napojnice.”

1974. Otvoren je Hotelijerski fakultet u Ičićima, u nekadašnjoj zgradi svećeničkog staračkog doma.

1977. Posljednja motociklistička Velika nagrada Jugoslavije na stazi Preluk održana je 19.lipnja 1977. Utrka je preseljena na novoizgrađenu stazu na Grobniku, gdje se održala do 1990. godine.

1981. Dovršen je veliki hotel ”Admiral” s marinom (200 vezova u moru i 40 na suhom).
Dovršen je cestovni tunel kroz Učku koji je s dužinom od 5.070 metara do otvorenja tunela ”Sveti Rok” bio najveći u Hrvatskoj.

1984. Duško Jeličić Dule i karnevalska grupa DS&PD zajedno s Vološćanima, spustila se maškarana na “karićima” po glavnoj opatijskoj prometnici. Bio je to početak opatijske BALINJERADE – utrke vozila na kugličnim ležajevima (“karići&vozići na balinjerama”). Tradicija “Balinjerade” je da se natječe u tri kategorije: “monopatini”, “karići” i “amerikanski vozići”.
Legende Balinjerade su, osim “tate Duleta Bonace”: Gojko Ujdurović, Rudi Radej, Đino Krota, Eligio Ujčić, Arnaldo Malnig, “ludi Lovranci”, Barbara s Lošinja…

1986. Sagrađen veliki hotel “Excelsior” u Lovranu.

1990. Dovršena je ACI marina u Ičićima s 400 vezova u moru i 100 na suhom.

1991. Opatija je imala 13.566 stanovnika.

1992. Hrvatska udruga hotelijera i restoratera osnovana je 1992.godine sa sjedištem u Opatiji, Ulica Vladimira Nazora 3.

1999. Proglašen je Park prirode Učka, na površini od 146 km2 i prosječnoj nadmorskoj visini 750 metara. Dužina sjever-jug iznosi 25 km, a u najširem dijelu ima 12 km.

2000. Podignut je veliki hotel “Millenium” u Opatiji, koji kasnije nosi ime “Milenij” (Nekadašnji Hotel “Hausner”, “Principe”, “Park”, “Jadran” )

2001. Restaurirana je Vila Angiolina pod vodstvom Berislava Valušeka, dok je radove na unutarnjem uređenju vodila arhitektica Grazia Tricoli iz Opatije. Vilu Angiolinu u Opatiji, 1844. godine dao je izgraditi riječki patricij, trgovac i mason Higin (Iginio) Vitez (Ritter von) Scarpa (1794-1866) i nazvao je po svojoj, već tada preminuloj supruzi – Angiolina.

2002. Thalassotherapia Opatija je 2002. godine postala nastavna baza Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci.

2003. U hotelu Ambasador, Opatija održana je konferencija na kojoj su prisustvovali 32 ministra kulture Vijeća Europe i donijeli Deklaraciju o interkulturalnom dijalogu i sprečavanju sukoba.

2004. Obilježena je 160 godišnjica turizma u Opatiji. Otvoreni su ekskluzivni hoteli ”Wisteria” (ex ”Continental”), ”Melia” (ex ”Soča”), ”Camelia” (ex ”Brijuni”) i ”Magnolia” (ex ”Miran”) pod nazivom Grand hotel 4 opatijska cvijeta te ”Miramar” i hotel ”Savoy” (ex ”Dubrovnik”).

2005. Zamisao Danijela Koletića da se mramornim zvijezdama i na opatijskoj šetnici istaknu osobe koje su doprinijele promociji Hrvatske sa svojim sportskim, znanstvenim, umjetničkim i inim radom ostvarena je koncem 2005. Komisiju za nominacije sačinjavaju pojedinci koji zastupaju Hrvatski leksikografski zavod, Hrvatsko društvo dramskih umjetnika, Hrvatski olimpijski odbor, Institut Ruđer Bošković, ukupno petnaest institucija. Zadatak komisije je nominirati pet živućih osoba i pet posthumno. Svake se godine postavlja osam novih mramornih zvijezdi, a prvih osam postavljeno je u časti i slavu Nikole Tesle, Miroslava Radmana, Dragutina Tadijanovića, Miroslava Krleže, Dražena Petrovića, Janice Kostelić, Krešimira Ćosića i Olivera Dragojevića.

Izgrađen je moderan ThalassoWellness centar u Opatiji, jedan je od najznačajnijih događaja hrvatskog zdravstvenog turizma ovog desetljeća. Po prvi put se u Hrvatskoj implementira potpuno specifična, nova grana wellnessa – medicinski wellness.

2006. Grad Opatija osvojio je srebrnu nagradu na prestižnom natjecanju “Entente Florale – Zlatni cvijet Europe 2006”, koju je u njemačkom Bad Saeckingenu dodijelila Europska asocijacija za cvijeće i okoliš (AEFP), pod pokroviteljstvom EU-a. Opatija je srebrnu nagradu osvojila u kategoriji gradova, u konkurenciji više od 5.800 prijavljenih kandidata iz 12 europskih zemalja. Nagradu je u ime Opatije primio, tadašnji, gradonačelnik Amir Muzur.

2007. Vlada RH je donijela Uredbu o osnivanju Hrvatskoga muzeja turizma sa sjedištem u Opatiji.
“Hrvatski muzej turizma je specijalizirana muzejska ustanova koja prikuplja, čuva, istražuje i prezentira materijalnu i nematerijalnu baštinu turističkog sadržaja.” Muzej raspolaže s dvije zgrade: vilom Angiolinom i Umjetničkim paviljonom “Juraj Šporer”.

2008. Na Šetalištu Carmen Sylve ( LJUBAVNA STAZA) postavljeno je 7 dvojezičnih poučnih ploča koje govore o povijesti šetališta, flori i fauni te o raznim zanimljivostima vezanim uz). Priča o nastanku romantične staze koja se zove prema umjetničkom pseudonimu kraljice Elizabete je dobro poznata… Za vrijeme svog boravka u Opatiji, 1896. godine rumunjski kralj Carol je zakasnio u hotel Amaliju jer se izgubio u šetnji s konjem, te je zbog toga sljedećeg dana tražio od lokalnog upravitelja, barona Artura von Schmidt-Zabierowa, da staze budu uređene. Kad je kotarski glavar rekao da za to nema novaca, kralj je darežljivo donirao sredstva i počelo je uređivanje, tako da je prva šetnica otvorena 1901. godine. Zahvaljujući planovima dr. Maxa Josepha Örtela, opatijske su šumske staze bile precizno izmjerene s označenim deset minutnim etapama i klupama za predah. U austrijska vremena, dva su opatijska šetališta nosila ime po rumunjskom kralju – König-Carol-Waldweg i König-Carol-Promenade. Poslije Drugog svjetskog rata, šumsko je šetalište preimenovano u Zora, a krajem 20. stoljeća u Šetalište Carmen Sylve, koja je pisala svoje stihove na vidikovcu Maloj fortici, s prekrasnim pogledom na Kvarner.

2009. ”Godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva” te “dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja” uvršteno je na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine. Na UNESCO listu ulaze svih devet zvončarskih skupina s područja Općine Matulji (Rukavački, Zvonejski, Brgujski, Munski, Žejanski, Mučićevi, Brežanski, zvončari Korensko – Vlahov breg, Frlanski zvončari) i Halubajski zvončari s područja Općine Viškovo.
Pjevanje na “tanko i debelo” rasprostranjeno je u Istri, Hrvatskom primorju i na dijelu sjevernojadranskih otoka. Velike zasluge u dokumentiranju i valorizaciji glazbenog naslijeđa Istre i Primorja ima Ivan Matetić Ronjgov.

Nagrada Hrvatske turističke zajednice, Plavi cvijet sa zlatnim znakom, u kategoriji najuređenijeg grada u Hrvatskoj do 20 tisuća stanovnika pripao je Opatiji.

2010. Predsjednik Hrvatske, Ivo Josipović sastao se u Opatiji s predsjednikom Srbije Borisom Tadićem, 24. ožujka 2010., po prvi put od inauguracije.

Hrvatska premijerka Jadranka Kosor i njezin slovenski kolega Borut Pahor razgovarali su u listopadu u Lovranskoj Dragi iznad Lovrana i najavili zajednički nastup Hrvatske i Slovenije na EXPO-u 2012. u Koreji.

Odbojkaši Opatije osvojili su prvo mjesto u hrvatskoj 1B ligi i osigurali prvoligaški status u sezoni 2010./2011. U slavljeničkoj ekipi su: Marin Sušanj, Ivan Đorđević , Sandro Dukić , Miren Mulvaj-Kopani, Luka Osojnak , Vedran Lepšić , Luka Vrkic, Goran Đorđević, Tonči Brnečić, Josip Aničić, Toni Jović , Deni Balen , Bojan Brnčić, Aleksandar Sandi Balzani.

Gradić Bad Ischl, nedaleko Salzburga, postao je prvi austrijski partnerski grad Opatije. Povelju o bratimljenju potpisali su gradonačelnici Hannes Heide i Ivo Dujmić, 30. listopada 2010.

2011. Nogometni klub Opatija slavi 100. obljetnicu. Na Sušaku, je 14. svibnja 1911. godine odigrana prva utakmica opatijskog nogometnog kluba, koji je tada nosio ime – Nogometni odjel Hrvatskog sokola Opatija – Volosko. Osnovali su ga studenti Trgovačke akademije iz Beča. Ime »Opatija« predložio je kasnije proslavljeni kompozitor Ivan Matetić Ronjgov.

Prvi konzulat Republike Poljske u Hrvatskoj otvoren je 17.6.2011., u opatijskom hotelu Mozart, a počasnim konzulom proglašen je bivši opatijski gradonačelnik dr. Amir Muzur.

Melodije Istre i Kvarnera, popularni MIK 2011, započeo je koncertom u Opatiji, 18. lipnja, u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner.

Na opatijskoj Slatini je 27. lipnja 2011. otkrivena skulptura “Obitelj”, rad kipara Andreja Savi – Sferica koju je gradu poklonila obitelj Žuži Jelinek. (Foto: Željko Sop/Cropix)

Umro je Otto Habsburški (Franz Joseph Otto Robert Maria Anton Karl Max Heinrich Sixtus Xavier Felix Renatus Ludwig Gaetan Pius Ignatius 1912 – 2011), najstariji član nekadašnje carske i kraljevske dinastije Habsburga, član Europskog parlamenta i počasni građanin Grada Opatije.

Nastavljajući bogatu tradiciju opatijskog slastičarstva, stvorena je originalna torta “Opatijska kamelija” koju je osmislila Yasna Skorup Krneta, predsjednica Udruge ljubitelja kamelija Iginio Scarpa Opatija.

2012 Balatonfüred i Opatija potpisali su Sporazum o kulturnoj suradnji za 2012 kojom su ta dva pobratimska grada postali partneri u kulturi.

Opatijska jedriličarka Anja Hamerlitz članica JK “Opatija” osvojila je brončanu medalju na juniorskom Svjetskom prvenstvu u klasi Laser 4.7 koje je održano u Buenos Airesu od 2. do 8. travnja.

3

Gradu Opatija pripada 10 naselja (stanje 2006.), to su: Dobreć, Gornje Selo, Ičići, Ika, Opatija, Oprič, Pobri, Poljane, Vela Učka i Veprinac.

Smještena podno planine i parka prirode Učka, Opatija pruža izvrstan odabir za odmor ljeti i zimi. Predivna priroda, parkovi, stare austro-ugarske ville, šetališta i plaže već 160 godina privlače turiste iz Europe i svijeta. Opatija je vodeće turističko mjesto u Republici Hrvatskoj za organizaciju kongresa, seminara i savjetovanja. Festivalima, koncertima, izložbama i drugim kulturnim i sportskim događanjima Opatija tijekom cijele godine nudi kulturno zabavne sadržaje.[1]

Opatija se nalazi na istočnoj obali istarskoga poluotoka, i leži u podnožju planine Učka. Najveći je grad i središte liburnijskog prostora koji se proteže od Plomina, uzduž obale i planinskim masivom Učke i Ćićarije do Rupe i Kastva.

Opatija je turistički gradić, pitoresknog izgleda. Svojom tradicijom i izgledom izdvaja se od ostalih turističkih gradova jer je njegova, iako kratkotrajna povijest vrlo životopisna.

Klima Opatije je submediteranska što znači da nije kao u Dalmaciji, već su temperature nešto niže, a i padalina te oblačnih dana u godini ima više nego u južnijim predjelima Jadrana.

Opatijski wellness centri među najboljima su na Jadranu. Five Elements Wellness & Spa u hotelima Ambasador i Marina na jedinstven način kombiniraju drevnu kinesku filozofiju pet elementa s modernim wellness tehnikama za ultimativno revitalizirajuće iskustvo.

Mogućnosti izbora vrhunskih wellness aranžmana u Opatiji su bezbrojne. Uronite u svijet masaža, whirlpoola, sauna, fitnessa, salona ljepote i posebnih tretmana za parove. Potpuno se prepustite i pomladite duh i tijelo na Opatijskoj rivijeri.

Bez obzira na to želite li nekoliko sati uživati sami, ili planirate vikend predah s voljenom osobom, wellness u Opatiji ima samo jedan cilj – potpuno vas razmaziti.

Saživjeti se sa “starom” Opatijom znači uroniti u ulični raster bitno različit od današnjeg. Ako bismo se danas zaželjeli prošetati predturističkom glavnom ulicom, čekao bi nas niz iznenađenja. Najsjeverniji dio “pra-Ulice maršala Tita” imao je isti tok kao i danas: od Škrbića do Tržnice vrijeme je diralo ljude i zgrade, ali ulicu ne. Međutim, dalje već treba zagaziti u neugledni sporedni kvart Radničke ceste, zavijajući s Mrkata u brdo, proći između Barića i Riječke banke i spustiti se do Ribarskog trga (Piazza vecchia) iza današnje foto-radnje Luigi. Na ovom se mjestu prodavalo ribe, voće i povrće davno prije izgradnje Tržnice našeg vremena. Stiješnjena između vila Dalibor (s pisarnom “Družbe svetih Ćirila i Metodija za Istru” i stanom Viktora Cara Emina) i Ertl (kasnije, po vlasniku pekaru, Rosenberger) s jedne, a Ježice s druge strane, stara se glavna ulica u luku dizala do trga zvanog Stendardo, po zastavi koju bi ovdje izvjesili o blagdanu. Tu, na križanju s današnjom Ulicom sv. Florijana, još do pred par desetljeća Učkari su prodavali drvo i ugljen s oprćenih magaraca. Spuštajući se u nastavku Ulicom sv. Florijana, stara glavna ulica odvela bi nas dalje, do hotela Palme: ovdje se vraćamo na M. Tita i na glavnu ulicu današnje Opatije. Ali već pod kavanom Paris opet moramo skrenuti, u usku Teslinu ulicu. Tu na nas čeka nespretna megalomanska konstrukcija vile Rudovits (alias Schanzer), kapelica Sv. Kuzme, Zora i ostaci ostataka nekad slavnog opatijskog kina. Tu, pred Zorom, na ex-magistralu izlazi stubište (stiješnjeno između kućebrojeva 118 i 120 u Ulici m. Tita) koje se s druge strane današnje glavne ulice nastavlja u procijepu između vile Devana i hotela Atlantik: to je bila spojnica crkve Sv. Jakova s uličnom mrežom stare Opatije. Slijedeći logiku stare magistrale, međutim, mi bismo nastavili dalje, Stubištima Theodora Billrotha i Edite Stern (danas na tom putu siječemo Dobrilinu ulicu i Novu cestu), sve do ulice Vrutki.

Druga arterija Opatije, spoj dviju i opet danas živućih ulica – E. Kumičića i Vrutki, bila je najdulji cestovni kontinuitet, presječen tek u našem stoljeću izgrađenom Novom cestom (1908.). Prečica koja je povezivala razilazeće tokove (E. Kumičić-Vrutki i donja ulica – “pra-M. Tita”) nakon bifurkacije nedaleko tržnice, bila je današnja Ulica sv. Florijana (ex M. Gorkog).

Kuće stare Opatije nisu bile grupirane samo oko tih prometnica, već su dijelom slijedile i davnu logiku bježanja od obale koja izlaže mnogim opasnostima. Izrazito velika skupina kuća tako je činila Jelenkino ili Jelenkinu Vas, za tadašnje relacije samostalno naselje smješteno oko sjevernog dijela današnje Ulice B. Želea s nastavkom prema Putu u Bregi i Ulici E. Bošnjaka. Ovdje je na razmjerno maloj površini bilo koncentrirano oko 25% opatijskih kuća – na mjestu najudaljenijem od crkve Sv. Jakova, a značaj “naselju” svakako je davala i krčma Matije Dujmića na broju 88.

Dakako, unatoč svim zahvatima koje je turizam nametnuo licu grada, poneka fasada iz starije ere oduprla se vremenu, ostajući često okrenuta užom stranom moru, kako su propisivale regule zaštite od gusarskog oka. Premda su mnoge kuće, obilježene na jedinom predturističkom katastarskom planu (1820.), nestale, kao, recimo, kuće na mjestu današnje fontane na Slatini, ili kuća Paskvalea Jačića pred glavnim ulazom u hotel Imperial, ili kućerak Jurkovića Suca na mjestu betonskog kupališta pred vilom Amalia, mnoge su se održale na svom mjestu, preživješi obilate rekonstrukcije i proširenja. Takva je kuća na adresi M. Tita 78 (Maxi-bar), čitavo jezgro oko Vrutki 23-27 (možda najstarije stambeno jezgro Opatije uopće, gdje su se nastanili prvi kolonisti iz porodice Giusti, u blizini potoka Vrutki i na ivici crkvenih zemljišta), ili kuća na adresi Teslina 4. Kuća Vrutki 15, uz kuću Šikićevih nad parkiralištem na Tržnici, sačuvala je za Opatiju iznimno rijetki “shod” (ulaznu natkrivenu platformu), a Sv. Florijana 12, gdje je rođen pjesnik Zoran Kompanjet i gdje živi pjesnikinja Marija Trinajstić, iza debelih zidova i pod niskom tavanicom još uvijek ima kuhinjsku “napu” (odvod za zrak) nad starinskim štednjakom.

Prošetati se tom “starom” Opatijom Vrutki, Jelenkine Vasi, Strojbarića, Križišća i Sv. Florijana, znači udahnuti miris ručkova, osluhnuti obiteljske raspre i zaviriti u svakodnevicu potomaka onih koji Opatiju nisu mogli izgraditi, ali su je zato oduvijek održavali svojim žuljevima kao poklonjenu rijetku biljku u vlastitom vrtu

OPATIJSKE ZNAMENITOSTI
Kao gost Opatije svakako iskoristite priliku da upoznate bogatu povijest i slikovito okruženje ovoga grada. Odaberite dan kada će se na kratko odmoriti od plaže i krenuti u razgledavanje grada. Renesansa, Venecija, gotika, bogato dekorirana secesija, razigrani barok, klasicizam, alpski barok… Zgrade potpuno drukčijih arhitektonskih stilova izgrađene su tijekom godina u ovom popularnom turističkom mjestu. Otkrijte sami zbog čega je Opatija tako popularna destinacija još od 19. stoljeća, od doba kada su je Habsburgovci pretvorili u omiljeno odredište gdje su pripadnici europske aristokracije i plemstva mogli uživati u trenucima mira i tišine daleko od dvora i dnevne politike.

ZNAMENITOSTI KOJE TREBA POSJETITI U OPATIJI
Villa Angiolina

Villa AngiolinaVilu Angiolinu izgradio je 1844. Iginio Scarpa, bogati trgovac iz Rijeke. U to je doba ova vila postala jedno od prvih turističkih odredišta u gradu. Ova je zgrada označila početak razvoja turizma u Opatiji, a u potpunosti je renovirana 2000. godine. U unutrašnjosti vile bogato je ukrašena dvorana s oslikanim stropom u kojoj se održavaju brojna događanja poput koncerata ili romantičnih vjenčanja. Danas se u vili nalazi Hrvatski muzej turizma.

Park sv. Jakova i Park Angiolina

Park sv. Jakova i Park AngiolinaOpatijski perivoji Sv. Jakov i Angiolina uređeni su između 1845. i 1860. godine, a u njima su zasađene biljke iz cijeloga svijeta. Danas ovi omiljeni parkovi predstavljaju spomenike opatijske perivojne arhitekture, i više su godina zaredom proglašavani najljepšim parkovima u Hrvatskoj.

Fontana Helija i Selene

Fontana Helija i Selene nalazi se preko puta ceste kod hotela Imperial, u blizini crkve sv. Jakova. Autor fontane je kipar Hans Rathautsky iz Graza.

Fontana Slatina

Fontana Slatina nalazi se u sklopu lijepog malog parka u samom središtu grada, s druge strane ceste u blizini plaže na Slatini i hotela Palace-Bellevue.

Djevojka s galebom

Djevojka s galebomSkulptura djevojke s galebom postavljena je 1956. i ubrzo je postala simbol Opatije. Nalazi se na stijeni pored obalnog šetališta Lungomare. Skulpturu je izradio akademski kipar Zvonko Car. Povezanost skulpture s morem ima korijene u austrougarskoj prošlosti Opatije. Noću je Opatijska nimfa, kako se ova skulptura popularno naziva, obasjana svjetlošću reflektora ugrađenih u stijenu, a njezina se silueta nalazi u mnogim foto-albumima diljem svijeta, pozivajući turiste da posjete Opatijsku rivijeru.

Umjetnički paviljon Juraj Matija Šporer

Umjetnički paviljon Juraj Matija ŠporerUmjetnički paviljon Juraj Matija Šporer izgrađen je 1899. i u početku je bio omiljeno sastajalište elite. Danas se u njemu nalazi umjetnička galerija. U potpunosti je obnovljen 2003. kako bi se dobio vrhunski prostor za umjetničke izložbe i kulturna događanja.

Crkva sv. Jakova

Crkva sv. JakovaCrkva sv. Jakova izgrađena je početkom 15. stoljeća kao benediktinski samostan, po kojemu je grad i dobio ime. Do danas je međutim preostalo vrlo malo od njezinog izvornog izgleda, jer je adaptirana 1506. godine, renovirana krajem 18. stoljeća, i proširena tridesetih godina 19. stoljeća. U crkvi se nalazi kopija reljefa “Pieta” koji prikazuje umirućeg Krista s majkom Marijom i Marijom Magdalenom, djelo poznatoga hrvatskog kipara Ivana Meštrovića.

Madonna del Mare

Madonna del MareMadonna del Mare nekada se nalazila na mjestu gdje danas stoji skulptura djevojke s galebom. Replika Madone postavljena je pored crkve sv. Jakova. Originalna statua tugujuće Majke Božje, koju je izradio majstor Rathausky iz Graza, nekada je stajala na stijeni uz more u znak sjećanja na grofa Arthura Kesselstadta koji je poginuo u moru 1891. Usamljena skulptura dugo je odolijevala vremenu, valovima i vjetru. Nakon što ju je 1951. oštetilo more, uklonjena je i kasnije restaurirana te trajno pohranjena 1996. Pozlaćena replika Madonnine postavljena je pored župne crkve sv. Jakova. Na njezino originalno mjesto postavljena je Djevojka s galebom, koja je ubrzo postala jedan od najpoznatijih simbola Opatije.

Crkva Marijina Navještenja

Crkva Marijina NavještenjaPo nalogu austrijskog cara Franje Josipa I., izgradnju Crkve Marijina Navještenja započeli su Austrijanci 1906. prema projektu Karla Seidla, a nastavili i završili Talijani. Crkva ima zanimljivu neoromaničku trobrodnu strukturu s prepoznatljivom zelenom kupolom.

Hotel Kvarner

Hotel Kvarner bio je prvi hotel u Opatiji i na Jadranu, a otvoren je 1884. U čuvenoj Kristalnoj dvorani i na predivnoj terasi održavaju se brojna glamurozna događanja tijekom cijele godine, a hotelska arhitektura iz 19. stoljeća razlog je zbog čega je Kvarner i danas jedan od najpopularnijih i najčešće fotografiranih hotela u Opatiji.

Hotel Imperial

Hotel Imperial drugi je hotel u Opatiji. Otvoren je 1885. pod imenom Kronprinzessin Stephanie. Njegova jedinstvena secesijska arhitektura ostavit će vas bez daha, a Zlatna dvorana popularno je mjesto održavanja različitih svečanosti i vjenčanja. Austrougarski car Franjo Josip I i njegov njemački kolega Wilhelm II nalaze se na popisu brojnih poznatih gostiju koji su odsjeli u ovom hotelu krajem 19. stoljeća.

Povijest hotela Belvedere

Nakon Schwarzovog sanatorija QUISISANA (današnjag hotela OPATIJA), slijedeću lječilišnu ustanovu u Opatiji utemeljio je sredinom devedesetih godina XIX stoljeća mađarski liječnik dr. Kàlman Szegö. Podrijetlom iz Egera, bio je oženjen Jelenom Holländer. Njegovo lječilište obuhvaćalo je četiri objekta: sanatorij za odrasle, smješten u glavnoj zgradi, koji je raspolagao s 50 soba i hidroterapeutskim uređajima; dječji odjel s 30 soba; zgradu s ordinacijom, röntgenskim aparatom, laboratorijem i dvoranom za biljar te dvoranu za tjelovježbu s pripadajućim sunčalištem.

Početkom prošlog stoljeća ustanova je dobila brojne nagrade, diplome i priznanja za unutarnje uređenje, opremljenost i primjerne higijenske uvjete. Osamdeset soba, 150 kreveta, centralno grijanje, knjižnica, kupalište, zimski vrt, park, blagovaonica uređena poput kraške spilje i suvremeni način liječenja bile su samo neke od odlika sanatorija dr. Szegöa.

Djeca su mogla uživati na vanjskom igralištu, a postojala je i mogućnost održavanja nastave. Ako su bila starija od sedam godina mogla su boraviti i bez pratnje odraslih. Roditelji bi dobivali redovita tjedna izvješća i jamstvo stalnog nadzora. Kao iskusan pedijatar i dječji psiholog, dr. Szegö nije djeci dozvoljavao čitanje dnevnog tiska ili književnih djela namijenjenih odraslima, jer se prema tadašnjim pedagoškim saznanjima strahovalo da bi takovo ponašanje moglo biti uzrokom njihovog preranog duševnog sazrijevanja, što bi za neželjenu posljedicu moglo imati samoinicijativno iznošenje vlastitog mišljenja te sudjelovanje u raspravama bez prethodne suglasnosti odraslih.

Na čelu lječilišta ostao je do 1924. Pripojenjem Opatije Kraljevini Italiji, ustanova je preimenovana u CASA DI CURA ABBAZIA, da bi početkom 1930-ih bila prenamijenjena u hotel pod nazivom GRANDE ALBERGO BELVEDERE.

DJEVOJKA S GALEBOM

Djevojka s galebom simbol je Opatije i cijelog Kvarnera. Elegantna statua na stijeni uz obalno šetalište Lungomare u Opatiji krije zanimljivu priču i identitet djevojke koji je desetljećima bio tajna.

KAKO JE SVE POČELO?
Madonna Del MarePriča je započela daleke 1891. kada je grof Arthur Kesselstadt tragično izgubio život u proljetnoj oluji u moru ispred Opatije. Shrvana boli, grofova obitelj postavila je na stijenu uz more skulpturu “Madonna del Mare” da bdije nad njegovom dušom. Vrijeme je ostavilo trag na skulpturi i oštetilo je, no ona je kasnije restaurirana. Pozlaćena replika danas se nalazi pored crkve sv. Jakova, a original se čuva u Hrvatskom muzeju turizma u Vili Angiolini.

DOLAZAK NOVE SKULPTURE
Kad je mjesto na kojemu je nekada stajala “Madonnina” ostalo prazno, odlučeno je da se na njega postavi nova skulptura. “Djevojka s galebom” postavljena je 1956. na lokaciji s koje se pruža se prekrasan pogled na more. Prizor je posebno impresivan noću, kada je skulptura osvijetljena posebnim reflektorima, ili pak za nevremena, kada se valovi razbijaju o obalu, a voda se prelijeva preko stijena, stvarajući dojam nimfe koja se rađa iz pjene. Zbog toga se ova statua često naziva i “Opatijska nimfa”.

TKO JE DJEVOJKA?
Možda se pitate tko je zapravo “Djevojka s galebom”? Dugih 55 godina nismo znali odgovor na to zagonetno pitanje, sve dok gospođa Jelena Jendrašić iz Crikvenice nije otkrila tajnu da je upravo ona poslužila kao model za skulpturu. Autor kipa, akademski kipar Zvonko Car, nije želio otkriti identitet “Djevojke s galebom”, nego je znao reći: “Neka oni koji žele znati nagađaju”!

Izrada skulpture trajala je preko godinu dana, prilikom koje je gospođa Jelena znala satima pozirati … Zanimljiva je i činjenica da su gospođa Jelena i gospodin Zvonko bili susjedi u Crikvenici. Umjetnik ju je ponekad nazivao “Opatijka”, baš kao i skulpturu koju je tako zvao od milja.

SIMBOL OPATIJE
Djevojka s galebomPrva verzija skulpture imala je i ribu u galebovom kljunu, koja je kasnije misteriozno nestala, vjerojatno u nekoj oluji ili zbog vandala. Ozbiljan skandal izbio je i kada je skupina vandala odnijela galeba, koji je na sreću ubrzo vraćen. No usprkos svim nedaćama, Djevojka s galebom i danas elegantno stoji na opatijskoj obali, pozdravljajući opatijske goste i pozivajući ih da se slikaju s njome i sa sobom ponesu kući uspomenu na Opatiju i njezin šarm…

Ljetna pozornica
U Opatiji na šetalištu Slatina je postavljeno prvih osam zvijezda. Opatija je prihvatila ideju, koju je Zagreb odbio, da se na poznatom šetalištu Slatina naprave zvijezde poznatih čemu su se protivli brojni građani Opatije smatrajući je lošom kopijom koja ne pokazuje opatijsku specifičnost na kojoj se treba graditi turizam. Dr. Amir Muzur, gradonačelnik Opatije, prihvatio je i potpisao ugovor u kojem podržava da se te zvijezde naprave. Jedan domaći pjevač je za svoj 34. rođendan poklonio svoju zvijezdu. Njegovo ime je Dražen Turina Šajeta. 18. ožujka otkrivene su zvijezde poznatih. To otkrivanje čekalo je mnogo ljudi sa velikom znatiželjom. Jedan od njih bio je pjesnik Dragutin Tadijanović, koji je također imao svoju zvijezdu.

Zvijezde su dobili: Ivo Robić, Janica Kostelić, Dražen Petrović, Krešimir Ćosić, Oliver Dragojević, Miroslav Krleža, Dragutin Tadijanović, Miroslav Radman i Nikola Tesla.Do sada je postavljeno ukupno 32 mramorne zvijezde s imenima osoba koje su doprinijele promociji Hrvatske sa svojim sportskim, znanstvenim, umjetničkim i inim radom.. [3]

Projekt je doživio brojne kritike i polemike, i do sada nije ispunio osnovne klauzule napisane u ugovoru.

Kultura

U Opatiji djeluje katedra Čakavskog sabora.
Festival Opatija
Hrvatski muzej turizma
u Opatiji djeluje desetak udruga koje se aktivno bave kulturom

Sport

U Opatiji postoji jedna sportska dvorana na Gorovu, a u tijeku je izgradnja nove, moderne dvorane na lokaciji pokraj osnovne škole, na mjestu gdje se ranije nalazio Komunalac d.o.o. Opatija.

U Opatiji djeluju vaterpolski klubovi “Kvarner”, “Vološćica”, nogometni klub Opatija, Odbojkaški klub Opatija te borilački klub OFC – Opatija Fight Club.

U Opatiji također djeluje 30-tak ostalih udruga koje se aktivno bave sportom.

3201 total views, 1 today

  

  • Sremski Karlovci

    by on 25. 10. 2014. - 0 Comments

    Sremski Karlovci su gradsko naselje u Srbiji u opštini Sremski Karlovci u Južnobačkom okrugu, ali pripadaju geografskoj regiji Srem, čiji naziv stoji i u imenu ...

  • Opatija

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    U svakom slučaju, "staro" u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1884. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih...

  • Dubrovačke zidine

    by on 18. 10. 2014. - 0 Comments

    Dubrovačke gradske zidine su sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane. Duge su 1940 m, visoke ...

  • Herceg Novi

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    Na značajnom i atraktivnom prostoru između najviše planine dinarskog masiva Orjena (1895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaliva svijeta Boku Kotorsku, smjesti...

  • Vlasinsko jezero

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    Vlasinsko jezero je predeo posebnih odlika, kao i jedenstvena sredina netaknute prirode. Vlasinsko jezero okruženo je planinskim vrhovima Čemernika na 1648m....

Pronađite

Događaji

October 2014
M T W T F S S
    Nov »
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031