Dominikanski samostan i crkva u Dubrovniku

| Hrvatska, Kulturno istorijski | 18. 10. 2014.

Nalaze se u istočnom dijelu starog grada uz gradske zidine. Dominikanci su osnovali samostan u Dubrovniku 1225. godine. Čini ga komples zgrada među kojima su crkva sv. Dominika, zvonik, klaustar i tri samostanska krila. Izgradnja je započeta početkom 14. st, a završila je sredinom 15. st. Unutar samostana se nalazi i djelo venecijanskog majstora, Paola Veneziana. Muzej samostana sadrži vrijedne rukopise i 217 inkunabula, slike dubrovačkih slikara iz 15. i 16. stoljeća: Lovre Dobričevića, Mihajla Hamzića i Nikole Božidarevića i oltarnu palu “sv. Magdalena”, rad slavnog talijanskog slikara Tiziana iz 1550. godine. Crkva je jedna od najvećih gotičkih građevina na istočnoj obali Jadrana. Nacrte je izradio Michelozzo di Bartolomeo, a gradnju su vodili dubrovački majstori Utešimović, Radomanović i dr.

Povijest i opis građevine
minijatura|desno|250px|Dvorište samostana Dominikanski samostan u Dubrovniku osnovali su redovnici 1225. g. Danas se nalazi uz gradske zidine i Vrata od Ploča te tvori kompleks zgrada koji čine velika jednobrodna crkva s prigrađenim zvonikom, klaustar (sa sjeverne strane) i tri samostanska krila koja zatvaraju klaustar. U spomenuti kompleks spadaju još i četiri manje samostanske crkve iako nisu potpuno uklopljene u cjelinu. To su crkva sv. Sebastijana, crkva sv. Luke, crkva Navještenja i crkva Gospe od Rozarija, tj. bratovštinska crkva Rozario. Crkva sv. Sebastijana gotička je crkva sagrađena 1466. g. tik uz crkvu sv. Dominika, točnije, uz njezin južni zid. Iako još gotička, primjer je prve crkve s polukružnom apsidom u Dubrovniku. Njen položaj u neposrednoj blizini gradskih vrata trebao je značiti sv. Sebastijanovu zaštitu grada od kuge koja je u to vrijeme bila velika prijetnja stanovništvu Europe. Crkve sv. Luke, zatim crkva Navještenja i bratovštinska crkva Rozario prostorno su odvojene od središnjeg kompleksa samostana, no unatoč tomu one su u njegovu vlasništvu. Prve dvije smještene su s istočne strane Ulice sv. Dominika, dok je posljednja, crkva Gospe od Ružarija sagrađena nasuprot zapadnoga pročelja crkve sv. Dominika. Iako je poznata činjenica da je još 1282. g. na mjestu današnjeg samostana sv. Dominika postojao neki manji klaustar s grobovima, tek se rujan 1301. g. po prvi puta spominje kao datum početka izgradnje spomenutog samostana. Inicijativu predvodi Malo vijeće koje naređuje da pri izgradnji samostana moraju sudjelovati svi stanovnici, i muškarci i žene. Ipak, premda su radovi počeli već početkom 14. st., te su tokom istog stoljeća i samostan i crkva već bili sagrađeni, svoj konačni oblik samostan je dobio tek s izgradnjom sakristije, kapitularne dvorane i trijemova klaustra sredinom 15. st.

04

Crkva sv. Dominika
Crkva sv. Dominika jedan je od najvećih gotičkih prostora na istočnoj jadranskoj obali. Dubok i ispražnjen prostor iznimno velikih dimenzija za naše područje (42x16x16 m) u kombinaciji s visokim i glatkim zidovima crkvene lađe i otvorenim drvenim krovištem odaju dojam prostranosti i gotičke lakoće. Isti utisak može se dobiti i u nekim drugim crkvama propovjedničkih redova. Riječ je o jednobrodnoj građevini s dugom lađom visokih zidova na koju se nastavlja svetište poligonalnog oblika. Vanjski plašt crkve raščlanjen je četvrtastim kontraforima. Unatoč smatranjima nekih istraživača da je zbog potresa i ponovnih pregradnja od izvorne gradnje ostalo vrlo malo ostataka, dominikanska crkva uglavnom je zadržala svoj izvorni oblik. Tome svjedoče grobni natpisi pri dnu pročelja iz 14.-15. stoljeća, niz trodjelnih romaničko-gotičkih slijepih arkada i poligonalna apsida. Južnim pročeljem crkve dominira glavni ulaz do kojeg vodi strmo stubište. Majstor je vanjskog, kasnogotičkog okvira Bonino Jakovljev iz Milana. On je zajedno s domaćim dubrovačkim klesarima 1418. g. izradio vanjski okvir južnog portala i figuru Boga Oca koja se nalazi na vrhu. Drugi, zapadni ulaz u crkvu otvoren je tek sredinom 15. st., i to nakon što je uređena dugačka pristupna rampa.

Zbog svog izuzetno osjetljivog strateškog položaja kojega su Dominikanci izabrali za svoj dom, gradnja ovog kompleksa, započeta 1228. godine, bezrezervno je podržana od dubrovačke vlasti. Elementi različitih stilova, romanike, baroka, gotike i renesanse ovdje se isprepliću u savršenom skladu i harmoniji. Sama crkva je jedan od najreprezentativnijih gotičkih prostora istočnog Jadrana. Kada mu je, u XV. st. prigrađena sakristija, kapitularna dvorana i trijemovi klaustra, samostanski kompleks poprima svoj konačni oblik. Iznimno lijepe trijemove klaustra gradili su domaći graditelji Utišenović, Grubačević, Radmanović i drugi, prema nacrtima firentinskog majstora Massa di Bartolomea.
Raskošno ukrašeno dvorište idealna je prirodna pozornica za poeziju koju su Dubrovčani i njihovi gosti mogli posebno doživjeti za jednoga recitala Shakespeareovih stihova koje je, naslonjen na kamenu bunarsku krunu, govorio Michael York.
Svoj pečat u izgradnji sakristije samostana ostavio je poznati dubrovački graditelj Paskoje Miličević, pa mu je u znak zahvalnosti upisano ime na zid crkve, u kojoj je uz mnoge druge zaslužne Dubrovčane, i pokopan.
Dominikanski samostan čuva i posebno dragocjena slikarska ostvarenja dubrovačke slikarske škole XV. i XVI. stoljeća. Fascinira Poliptih Lovre Dobričevića, Triptih Mihajla Hamzića, djela Nikole Božidarevića, pogled privlači oltarska pala Čudo sv. Dominika koju je početkom XX. stoljeća izradio Vlaho Bukovac, veliki slikar iz Cavtata. Uz Bukovčeve, tu su i radovi suvremenog dubrovačkog slikara Iva Dulčića.
Veliko slikano raspelo mletačkog slikara Paola Veneziana iz XIV. stoljeća te oltarna pala sv. Magdalene koju je izradio Tizian sa svojim pomoćnicima 1550. godine, djela su stranih majstora koja svojom ljepotom oduzimaju dah.
Bogata knjižnica s više od 220 inkunabula, lijepo ukrašenih rukopisa i dokumenata predstavlja također jednu od posebnih vrijednosti ovog čudesnog arhitektonsko-umjetničkog sklopa koji se u svojoj punoj ljepoti može najbolje sagledati s gradskih zidina.

dominikansi samostan

Zvonik i klaustar
[[Slika:Dubrovnic-dominican monastery-3.JPG|minijatura|desno|250px|Klaustar]] U sklopu samostanskog kompleksa, uz crkvu sv. Dominika nalazi se zvonik. Okružen je gradskim zidinama s juga, istoka i sjevera. Njegovo prizemlje uklopljeno je u prostor sakristije. Za početak izgradnje uzima se godina 1390. kada na njemu počinje raditi graditelj Cecho iz Monopolija. Prema De Diversisu, godine 1444. zvonik je još uvijek u gradnji, a smatra se da nije bio završen prije 1450. Kao krajnji datum završetka uzima se 1531. g. kada je mjedeni pozlaćeni pijevac postavljen na vrh. No, kako je taj vrh bio uništen gromom čak tri puta u 17. i 18. stoljeću klesari su ga, sukladno novim stilskim strujanjima, nakitili baroknim girlandama i volutama te su svinuli oblik kubeta kao što je to u vrijeme baroka bilo uobičajeno. Zvonik je u osnovi izgrađen u romaničkom stilu, no vidljive su i gotičke i renesansne stilske oznake, jednako kao i barokne. Nakon potresa 1979. g. znatno su stradali svi zvonici na dubrovačkom području pa tako i zvonik dominikanskog samostana. Obnova je započela devet godina kasnije. Klaustar dominikanskog samostana ističe se među dubrovačkim spomenicima svojom prostranošću i ljepotom. Ideja o izgradnji klaustra postojala je još u 14. st. Ipak, njegovi trijemovi gradit će se tek u razdoblju od 1456. do 1483. g. Također, ovaj se klaustar smatra primjerom prvog prodora renesanse u dubrovačku sakralnu arhitekturu iako neki detalji još uvijek nose odlike gotičkog stila. U središtu dvorišta nalazi se kameni zdenac iz 16.st. Jedan o majstora koji je sudjelovao pri gradnji klaustra je i poznati umjetnik firentinskog quattrocenta, Maso di Bartolomeo.

127226204.nhELVecv.Dubrovnik78

Raspelo – Paolo Veneziano
[[Slika:Dubrovnic-dominican monastery.JPG|minijatura|desno|250px|Raskošna cisterna u dvorištu samostana]] U začelju velike crkvene lađe, smješteno u luku apsidalnog otvora monumentalne crkve, u visini nad oltarom nalazi se velebno Raspelo koje je, prema riječima Grge Gamulina jedno od najgrandioznijih djela osnivača mletačke škole trečentističkog slikarstva, Paola Veneziana. Njegov smještaj prati već ustaljeno opremanje srednjovjekovnih svetišta u kojima su se Raspeća postavljala u visini nad oltarom time predočavajući Žrtvu Božjeg Sina čija simbolika zaziva Spasenje. U središtu je naslikan raspeti Krist dok su na pobočnim poljima likovi Bogorodice i Ivana. Datira se u razdoblje između 1350. i 1355. g., a smatra se da je nastalo u zenitu stvaralaštva Paola Veneziana. Ovo djelo je zasigurno među najskupljima iz kasnog srednjeg vijeka u Hrvatskoj.

U luneti je reljefni lik sv. Dominika koji također pokazuje gotičke crte tog vremena. Udomaćeni kipar Bonino Milanac, nastanjen u Dalmaciji, u koju je unio lombardijsku gotiku, uokvirio je taj romaničko-gotički portal izrazitim okvirom stupova i šiljasta luka na kojemu pužu sjevernjačke rakovice cvrsto svinuta lišca i stoji Kristov kip koji su nekad okruživala druga dva, kasnije nestala. Kip pokazuje osrednjost ovog kipara poznatog po svojim djelima u splitskoj, korčulanskoj i šibenskoj stolnoj crkvi.

Njemu su pomagali 1419. dubrovački majstori Brajko Bogosalić i Dobrašin Radinović. Uz apsidu su vješto povezani sakristija, kapitul i kapele kojima gotički prozori s mrežištem na vrhu i okrugli prozor okružen malim reljefnim lukovima i hrastovim lišćem, istančanim radom domaćih klesara, čine posebno usklađenu cjelinu, iako su im zidne plohe savinute i drugačije okrenute. Uz njih su i renesansna vrata kroz koja se sa stražnje istočne strane ulazi u samostan i vrt, uz osamljenu kuću nekadašnjeg državnog krvnika stroge i oprezne Dubrovacke Republike. Cvjetna gotika je raskošno došla do izražaja u slikovitom središnjem dvorištu, klaustru.

U njegovu četvornom prostoru čvrsti stupovi drže četiri krila trijema; njih sa sve četiri strane ograđuje pet prozračnih trifora. Stupovi trifora imaju glavice izrazitog kovrastog lišca, koje nose kružišta s trodjelinim lukovima; nad njima su u polulukovima četverolisni i mrežasto prepleteni otvori. Svodovi trijemova ukrašeni su medaljonima s poprsjima svetaca, mučenika, redovnika, redovnica i znamenima evanđelja u punom, visećem reljefu. Njihove glave, ruke i svetački atributi oblikovani su u punoj plastici, i rijetko se gdje u našem primorskom graditeljstvu susreće takva kiparska galerija kojoj dvadeset četiri lika lebde poredana sred svodova kao njihovi ključni kameni.

Ta slikovito bogato rašclanjena ograda zatvara s četiri strane mali perivoj, u kojemu raste šimšir, naranče, nespola… Razgranato raslinje i cvijeće upotpunjuju kasnogotičke kamene ukrase cvjetne gotike. Sred dvorišta je kameni zdenac. Staroj bunarskoj kruni srednjovjekovnog gotičkog tipa, kakvih se u Dalmaciji sreće od XV. do XX. stoljeća, nadodana su 1523. godine dva jonska stupa za koloturnik, kojim se bakrene zdjele puštaju u bunar da opskrbe i perivoj i kuću kišnicom što se u nj slijeva s crkvenog i okolnih samostanskih krovova. Stupovi su rađeni po maniristikkom utjecaju činkvecentistickih bunara talijanskih i ostalih samostanskih dvorišta.

Nad trijemovima se šire cetiri prostrane terase koje je ukrašavala kamena ogradica stupica, ali je vremenom propala i tek joj ugaoni pilastrici pokazuju vitkost i bogati kasnogotički ukras. Novu ogradu načinili su dubrovački klesari Vice i Frano Capurso 1900. godine. Nad terasama se nebo uokvireno okolnim kamenim zgradama čini modrijim negoli na obzorjima i lebdi kao modra kupola nad dvorištem i perivojem.

No Tags

1832 total views, 1 today

  

  • Opatija

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    U svakom slučaju, "staro" u opatijskoj terminologiji označava predturističko doba, dakle Opatiju prije 1884. i niza plastičnih operacija u režiji Društva južnih...

  • Crkva sv. Marije na Dančama

    by on 18. 10. 2014. - 0 Comments

    Crkva sv. Marije na Dančama je zavjetna dubrovačka crkva, u kojoj se nalaze vrijedna umjetnička djela. Puni naziv je Crkva svete Marije od milosti. Nalazi se na...

  • Sremski Karlovci

    by on 25. 10. 2014. - 0 Comments

    Sremski Karlovci su gradsko naselje u Srbiji u opštini Sremski Karlovci u Južnobačkom okrugu, ali pripadaju geografskoj regiji Srem, čiji naziv stoji i u imenu ...

  • Dubrovačke zidine

    by on 18. 10. 2014. - 0 Comments

    Dubrovačke gradske zidine su sklop utvrda koje okružuju stari dio grada Dubrovnika. Građene su od 13. do 17. stoljeća za potrebe obrane. Duge su 1940 m, visoke ...

  • Herceg Novi

    by on 26. 10. 2014. - 0 Comments

    Na značajnom i atraktivnom prostoru između najviše planine dinarskog masiva Orjena (1895 m) i ulaza u jedan od najljepših zaliva svijeta Boku Kotorsku, smjesti...

Pronađite

Događaji

October 2014
M T W T F S S
    Nov »
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
2728293031